Za grad koji sa okolinom ima oko 13 miliona stanovnika, normalno je da to sa sobom nosi velike bezbednosne probleme, ali jos se istrazuje zasto u Argentnini dogodila prava eksplozija ulicnog kriminala koja i danas traje. Imajuci u vidu da Argentina nije poput SAD, gde se sva statistika pomno prati, mnogi nezavisni istrazivaci su dali svoje teorije isticuci nekoliko veoma bitnih faktora.
Prvo, jos od 90ih godina Argentina se pod predsednikom Karlosom Menemom okrenula neoliberalnoj ekonomiji, suprotno logici i dotadasnjoj ekonomskoj i socilalnoj situaciji. Neoliberalizam je od bogatih napravio jos bogatije, dok su svi ostali slojevi propadali. Siromastvo se uvecavalo tako da se samo tokom 90ih godina udvostrucio broj ljudi koji zive u viljama (procenjuje se na oko 250.000 ljudi). Kulminacija je bila kriza 2001. godine (secamo se sa TVa) kada se dogodio totalni ekonomski kolaps zemlje. Do tada broj siromasnih dostigao je nenormalne cifre, dok se procenjuje da je to dodatno dovelo do eksplozije sirotinje u viljama. Danas ne postoji tacan podatak ali se smatra da u viljama Buenos Airesa zivi izmedju pola miliona i milion ljudi.
(Ovo je zloglazna vilja 1 11 14)

Ljudi koji zive u viljama su razlicitog porekla. Tu zive siromasni Argentinci koji su ekonomski propali, ali dominantni su emigranti iz Perua, Paragvaja, Bolivije i drugih zemalja koji su u Argentinu bezali iz svojih sirotinjskih zemalja. Vilje su totalno svet za sebe, poput brazilskih favela iskljucene su na sve nacine iz tokova normalnog zivota. Upravo zbog toga bile su pogodne za razvoj bandi i kriminala.
Vilje naravno nisu nastale 90ih godina, nastajale su povecanom urbanizacijom koja se u Juznoj Americi dogodila ranije nego bilo gde u svetu (osim Evrope), pocetkom 20. veka. Danas jedna od najopasnijih vilja (vilja 31), nastala je krajem 20 ih godina proslog veka, a prvi njeni stanovnici su bili Italijani koji su migrirali u Argentinu. Kako su se ukljucivali u argentinsko drustvo i dobijali bolje poslove, oni su se selili odatle, a njihovo mesto su preuzeli argentinci iz ruralnih delova zemlje. Kako su se i oni integrisali sve vise stanovnika vilja bili su ilegalni migranti iz drugih juznoamerickih zemalja koji i danas imaju primat.
(Stadion San Lorenca preko puta zloglasne vilj 1 11 14)

I zaista, ilegalna migracija u Argentini je dobila nenormalne razmere imajuci u vidu prijateljsku politiku prema migrantima, kako mi ameri rekli „migrant friendly“. To naravno ne znaci da ce migranti dobili bilo sta, naprotiv, nece dobiti nista, ali nece biti ni proterani. Ponovo su razlicite procene koje govore da u Argentini trneutno ima oko pet odsto stanovnika koje nije rodjeno u toj zemlji.
Sada, posto je slika Buenos Airesa i Argentine donekle jasnije, treba preci na najbitniji razlog eksplozije ulicnog kriminala u toj zemlji. Kao najgora stvar koja se Argentini dogodila smatra se koriscenje droge nazvane „pako“. Sta je pako?. Pako je droga slicna kreku, dakle derivat kokaina, nazvan „droga za siromasne“, jeftin i prljav i izaziva veliku zavisnost. Pako je u stvari supstanca koja se u procesu pretvaranja koke u kokain, nalazi korak pre nego sto se dobije konacan kokainski prasak, kao i ono smece sto ostane nakon sto se dobije kokainski prasak. Dakle to je supstanca koja se u tom hemijskom procesu nalazi na korak ispred i korak nakon dobijanja konacnog kokainskog praska. To sto ostane naziva se „kokainska pasta“, koja se upotrebom raznih hemikalija dalje obradjuje i dobija se famozni „pako“.
Pako je u Juznoj Americi poznat po razlicitim nazivima u razlicitim drzavama, ali je u Argentinu masovno usao u upotrebu tek krajem 90ih godina, a eksploziju upotrebe doziveo je nakon pomenute ekonomske krize 2001. godine.
Puno je razloga zasto se pako nasao na ulicama Argentine. Osnovni je naravno ekonomska kriza, ogroman broj sirotinje, kao i svojstvo paka da izazove strasnu zavisnost od koje je nemoguce otarasiti se. Droga je izuzetno jeftina, jedna doza kosta (ako sam lepo izracunao u nasim parama) od 50 do 70 dinara. Pako izaziva momentalnu stoniranost, ali traje samo nekoliko minuta, nakon cega organizam skoro odmah trazi novu dozu. U daljim stadijima zavisnosti neki narkomani trose i do 100 doza, tako da to sto je jedna doza paka jeftina, kada se uzme u obzir koliko se koristi, ispadne skuplja od mnogih skupih droga.
Ali nije ekonomska kriza samo doprinela epidemiji paka. Kada se malo dublje zagrebalo iza povrsine problema ustanovljeno je da je Argentina u stvari kolateralna steta rata protiv droge koji u Juznoj Americi vodi SAD.
Ovo nije zvanicno potvrdjeno, ali mnogi novinari koji se intezivno bave pitanjima tokova droge videli su direktnu vezu kako se pojacana borba protiv droge u Kolumbiji odrazila na Argentinu. U nekim najkracim crtama ovo bi se moglo opisati kao prelivanje provblema. SAD direktno ucestvuje u ratu protiv droge u Kolumbiji, gde se napadaju polja koke. Ali kako je taj nacin borbe bio neefikasan, na vise mesta Amerikanci su uz pomoc saveznika vrsili zaplene odredjenih hemijskih supstanci koje se koriste u laboratorijama kako bi se od koke dobio kokain. Kao odgovor na to usledio je hemijski proces koji koristi neke druge supstance od kojih se ne dobije kokain, vec nesto slicno, ali mnogo prljavije i adiktivnije poput paka. Za proizvodnju paka potreban je kerozin, neka sranja koja se daju govedima i slicne stvari koje su lako dostupne.
Ipak, to ne znaci da je proizvodnja kokaina prekinuta, samo su se teze odrzavale laboratorije i dolazilo do supstanci za pravljenje. Kao drugi odgovor na mere SAD i saveznika, proizvodnja je premestena iz zemalja koje su pod udarom rata protiv droge, u one u kojima to nije zazivelo. IZmedju njih je i Argentina,a vilje velikih gradova su postale idealno mesto za postavljanje ilegalnih laboratorija. Kako je jedan novinar rekao, pako ne dolazi u neku zemlju sam za sebe, on je otpad kokaina, tako da tamo gde ima paka ima i kokaina, samo sto pako nadje put do sirotinje, dok se kokain salje u SAD ili Evropu.
I zaista, osim sto je Argentina preko noci postala zemlja konzumacije i proizvodnje droge, ta zemlja je postala i vazna tranzitna zemlja. Dok meksicki karteli drze severne puteve prema SAD, Argentina je vazan put za izvoz droge u Evropu.
U poslednjoj deceniji Evropa je rastuce trziste kokaina, cene su se ucetvorostrucile, broj konzumenata je porastao neverovatnom brzinom. Luke SAD su pod jakom kontrolom, sto zbog straha od terorizma, sto zbog drugih stvari, tako da su juznoamericke luke, koje se slabo kontrolisu, trenutno glavna mesta odakle se salje droga u Evropu. Naravno droga ne ide cesto direktno u evropske luke, cesto je prva destinacija Gvineja Bisao, luke te zemlje u koje prvo stize roba.
Zanimljivo je da je i u toj zemlji zabelezena epidemija drogiranja pakom, sto jasno govori koji su putevi droge.
Zanimljivo je i da se u mnogim izvestajima i novinarskim tekstovima pravih istrazivackih novinara koji se bave ovom temom, posebno isticu balkanski narko klanovi kao najbitniji u tranzitu kokaina iz Juzne AMerike u Evropu.
U svemu tome imaju itekako veze argentinski kriminalci, ali najveci deo ovih akcija vode stranci, tako da u Argentini govore o „uvozu kriminala“. Ovde se aludira na situaciju da su glavni proizvodjaci droge u Argentini imigranti, Peruanci, Paragvajci, Bolivijci koji zive u viljama, dok su oni i veliki dileri.
Za transport najbitniji su balkanci ili kako kazu srpski i crnogorski kriminalci. Osim Sarica tu se pominje i Srbin. koji je letos uhapsen Zoran Jaksic. I dok se nasi idiotski mediji trude da povezu Jaksica te sa Saricem, te sa nekim politicarima, pevaljkama i ko zna cime, strani mediji se bave nacinom na koji je ovaj organizovao operacije. Jaksiceva ekipa je navodno ogromne kolicine kokaina u Evropu prebacivao u bocama nekog skupog vina, prethodno, odredjenim hemijskim procesom, transformisuci kokain u tecno stanje. Kako je takav kokain stizao u Holandiju i Francusku i Spaniju, dalje je transportovan u Italiju na doradu. Nase kriminalne grupe koje se time bave uzivaju veliku zastitu italijanskih mafijasa od Sicilije, preko Napulja do Kalabrije. Situacija je slicna kao serija „Kamora“ gde je Djeni veliki igrac i postovan lik zbog transporta kokaina iz Juzne Amerike u Evropu.
(Nas lik Zoran Jaksic koji je letos uhapsen sa ogromnim kolicinama kokaina)

Inace na sve operacije koje su prekinute nekim velikim akcijama, stvaraju se nove veze i nacini krijumcarenja. Uglavnom, sustina je da je Argentina na kraju postala, kako su mnogi primetili, drzava PROIZVODNJE, KONZUMACIJE I TRANSPORTA DROGE.
Kakav je uticaj paka na stanovnistvo, nije potrebno posebno govoriti. Unistene porodice, citave zajednice, krajevi koji su bili siromasni, ali ne i nasilni, postali su jazbine teskog kriminala. Vraticu se na podatak da je broj pljacki u Argentini najveci na juznoamerickom kontinentu. Razlog je jasan, kada ti treba nekoliko desetina doza dnevno da bi se drogirao, pare nalazis pljackom. Recimo mnoge vilje, gde su decenijama ziveli kriminalci, mnogi lopovi po nekom precutnom kodeksu nikada nisu pljackali sopstveni siromasan kraj, vec iskljucivo stanovnike bogatijih delova grada. Danas nije tako, za fiks su spremni majku svoju da ubiju a kamoli ostalo. U Argentini to zovu „rat sirotinje“.
Same pljacke su sve nasilnije i sve vise ima zrtava. Sve to dovelo je do reakcije stanvovnistva koje je nezadovoljno radom policije. Na povecan broj pljacki oni reaguju teranjem sopstvene pravde, tako da su ceste situacije u kojima sami gradjani sprece pljacku a onda lincuju razbojnike. Ima nekoliko slucajeva, „Vajs“ je to istrazivao, gde je neki lik ubio coveka na motoru u pokusaju pljacke. Kako mu se nakon toga zaglavio pistolj okolni gradjani su ga navatali i skakali mu po lobanji. Na snimku se vidi kako policija dolazi kao nesto cuva prebijenog razbojnika, dok gradjani prilaze i gaze ga i sutiraju. Na kraju je lincovani kriminalac umro u bolnici.
U drugom slucaju neki klinac narkoman od 18 godina je oteo zeni torbicu, rulja ga stigla i bukvalno ga ubila od batina. Sve je snimljeno kamerom, niko nije odgovarao. Dakle policija a ni sud se ne cima nesto previse. Pojedini politicari blagonaklono gledaju na ovu gradjansku pravdu, dok se borci za ljudska prava kao zgrazavaju.
O ovome ima svasta jos da se pise, jer je Juzna Amerika poznata samo onima koji zive tamo. Ovako kada se citaju tekstovi i gledaju dokumentarci sve to izgleda haoticno i nestvarno.
Na kraju, kao sto sam pomenuo, ovde cu malo kasnije ostaviti jedan tekst o San Lorencu koji sam davno napisao za jedan portal. Navijacka scena bara-brave i ostale stvari dolaze tek kao slag na tortu na svo ludilo koje vlada u Argentini. Ipak, kroz istoriju San Lorenca moze da se nasluti deo onoga sto se desavalo i sto se desava u Argentini.