Kao što rekoh, žao mi je što je nisam gledao u vreme kad je izašla, jer bi tada verovatno bio drugačiji doživljaj. U današnje vreme, ovakva serija ne bi prošla, barem ne u ovom formatu. 6 sezona x 13 serija (s tim što šesta ima 20 i kusur), je predugačko.
Kroz mnoge scene sam ubrzavao ili nisam mario, barem 20-30 posto dijaloga je bilo maltene frustrirajuće. Gomila scena na šablon partije pokera iz Godfellas-a, kada se zajebavaju (iliti breaking balls) pa jedan popizdi i polomi pičku drugome.
Porodični dijalozi su često toliko dosadni da se mogu odmah preskočiti. Takodje isto važi i za razgovore sa psihijatrom.
Scenario labav u mnogim situacijama, (znam, to je samo serija pa ne mora biti realno) - nerazumljive scene gde se čas bave projektima ko Beograd na vodi
a onda kradu kamion neke robe. Znači u pola situacija ne znaš da li neko ima 500 dolara u dzepu ili 5 miliona.
Pogotovo zameram što je serija hvaljena kao realna, a pola stvari je toliko nerealno, ubistva i kradje na sred ulice, murija koja je imala milion prilika da ih sve skloni, plus ih kao stalno nadzire. Kao da se cela priča odvija 70ih godina gde ne mogu ni otiske da im uzmu sa utoke i malo malo izlaze iz zatvora kao sa piknika.
Likovi - gomila njih je nedorečena kroz seriju, odnosi izmedju likova se gase i skače se na druge šizofreno skoro, sa teme na temu.
Sad da ne ulazim šta se meni ne svidja kako su želeli da razviju neke likove, ko sam ja, moš misliti, ali eto.
Sve u svemu, mislim da se veći deo može prepisati TV industriji tog doba. Mislim da su u jednom trenutku, zatečeni enormnom popularnošću serije, se izgubili i krenuli da brljave. Ipak je to period od skoro 8 godina gde su verovatno se i zasitili a i presušili sa idejama.
Ceo koncept psihijatar - mafijaški boss je bio klimav već posle nekog vremena, toliko da su na kraju njihovi susreti i dijalozi postali idiotski. A da ne pričam o završetku saradnje, kada ona naprasno zbog jednog članka skonta da mu je u stvari terapija samo pomagala da postane to što jeste, posle 7 godina, eeej.
Naravno nije da mi se ništa nije svidelo, bilo je tu dobrih scena. Jedna od najkomičnijih mi je intervencija za malog, koja se pretvori u klasičnu šutku
I po meni najdraži lik, kome nije dato dovoljno pažnje, što bi Toni rekao na početku -"What happened to Gary Cooper? The strong, silent type. That was an American. He wasn't in touch with his feelings. He just did what he had to do." je ova carina, koji mi je jedini ostavio utisak onoga što bi oni u tom svetu zvali "stand up guy" - Silvio!