Војска и војне теме

Разонода, спорт, музика, филмови, серије, занимљиви клипови...
Nexon
Posts: 2370
Joined: Wed Feb 17, 2016 8:19 pm

Re: Војска и војне теме

Postby Nexon » Wed Sep 05, 2018 1:17 pm

Најбоље снимка има ANNA News јер буквално иду у борбе, не само на Блиском истоку.

https://www.youtube.com/channel/UCGib-b ... xeg/videos


riper
Posts: 1175
Joined: Mon Feb 01, 2016 8:22 am

Re: Војска и војне теме

Postby riper » Wed Sep 05, 2018 1:30 pm

Anna news ima izvanredne snimke iz Sirije, gde su bukvalno pokazani strateske lokacije za koje se bori, prvo na mapi, a onda se prebace ne teren. Moja preporuka je i za jutjub kanal, mislim da se zove Russian inside.

Ljudi imaju odlicne snimke, a rade i dramatizaciju dogadjaja. Tako sam gledao neku njihovu emisiju gde je u razgovoru sa Putinom isla prica o nekim bolesno hrabrim potezima ruskih specijalnih jedinica.

Da ne prepricavam, evo linka.

https://www.youtube.com/watch?v=KK76e0x80mw&t=692s

Далтон
Posts: 1205
Joined: Tue Feb 02, 2016 7:43 pm
Location: Koјекуде
Contact:

Re: Војска и војне теме

Postby Далтон » Sat Sep 08, 2018 5:30 am

Prvi primerak helikoptera H145M za Vojsku Srbije u fabrici u Donauwörth u maskirnoj šemi (izvor: Global Def.)

Šta je ovo? O čemu se ovde radi? Ko ovo proizvodi? Zašto nema vesti o ovome? Može li koja informacija više.

Image
(Street Force / Curva Orientale)

Nexon
Posts: 2370
Joined: Wed Feb 17, 2016 8:19 pm

Re: Војска и војне теме

Postby Nexon » Sat Sep 08, 2018 11:30 am

Ради се о хеликоптеру средњих габарита, нешто већем од француске газеле које већ имамо са сличним задацима осим што може више људства да транспортује. Служи за извиђање, санитет и лаке нападе. Наручило смо 9 комада, ништа значајно. Примера ради, имамо 30 Газела.

Што се тиче нападачких хеликоптера Ми 35 је важнија прича за наше РВ, али и он је у малом броју,

Image

Мале су бројке у питању за оба хеликоптера, пре свега за специјалне намене.

Далтон
Posts: 1205
Joined: Tue Feb 02, 2016 7:43 pm
Location: Koјекуде
Contact:

Re: Војска и војне теме

Postby Далтон » Sat Sep 08, 2018 3:36 pm

Hahahaha... Joj Nexone ispiša mi se po faci ni kriv ni dužan. Rekoh da sam na global defensu naišao na tu vest. Iako o našim helihopterima ne znam mnogo. Znam za te gazele i to je maltene to. A ti me iznapušava.
Znam da čim nesto novo nabavimo/proizvedemo to bude glavna vest. Vucic - Vulin po ceo dan na TVu. A o ovome niko da obavesti. Zato sam pitao.

Izvin'te ako sam glup. To mi je od malena. :D
(Street Force / Curva Orientale)

niloas
Posts: 45
Joined: Thu Feb 04, 2016 4:03 pm

Re: Војска и војне теме

Postby niloas » Tue Sep 11, 2018 10:40 pm



1. bataljon vojne policije 1.k.k. VRS. momci koji su bili udarna igla gdje god je bilo cupavo.
Slava im i hvala

User avatar
нуклеарни удар
Posts: 296
Joined: Sat Jan 30, 2016 11:17 pm

Re: Војска и војне теме

Postby нуклеарни удар » Sat Sep 15, 2018 11:11 am

GOMILANJE AMERIČKIH SNAGA U BAZI AL-TANF NA KLJUČNOJ PROMETNICI DAMASK-BAGDAD:

Nakon godina bacanja topovskog mesa pred sirijsku vojsku, SAD kreće u ofenzivu?

PIŠE: D. Marjanović
Objavljeno: 14. rujan '18.

Tijekom ovog tjedna dogodilo se nešto što se u Siriji ne viđa svaki dan - američki marinci na jugu Sirije, koji su nedavno stigli, izveli su velike vojne vježbe s islamističkim militantnim skupinama. Jedan od zapovjednika militanata, Muhanad al Talaa iz skupine Maghawir al Thawra, rekao je u razgovoru za Reuters kako ove vježbe šalju snažnu poruku Rusiji i Iranu, poruku koja im daje do znanja da će Amerikanci i militanti na ovom prostoru ostati te će se suprotstaviti bilo kakvoj prijetnji njihovoj prisutnosti.

Muhanad al Talaa ističe kako su vježbe trajale ukupno osam dana te kako su završile jučer. Održane su na prostoru američke vojne baze al-Tanf koja je ilegalno podignuta na jugu Sirije.

Ovo je prvi puta da su ovakve vježbe održane, tvrde izvori, a uključivale su i uvježbavanje kopnenog napada s više stotina američkih vojnika i militanata.

"Ove vježbe imaju veliku važnost i pojačale su obranu ovog prostora kao i podigle borbenu sposobnost boraca te moral civila na ovom prostoru", rekao je Talaa u telefonskom razgovoru za Reuters javljajući se iz al-Tanfa u blizini granica s Jordanom i Irakom.

Održavanje vježbi potvrdio je glasnogovornik američke vojske. "Cilj vježbi je osiguranje da možemo odgovoriti na bilo kakvu prijetnju našim snagama unutar naše zone operacije", poručio je glasnogovornik američke vojske, Sean Ryan. Što se tiče spomenute "zone operacije", SAD je proglasio 55 kilometarski radijus oko al-Tanfa zonom pod njihovom kontrolom.

Al-Tanf na karti Sirije (izvor: Google maps)

Na prostoru iste zone nalazi se i izbjeglički kamp Rukban u kojem se navodno nalazi oko 50,000 civila. No, ruski izvori tvrde kako se na prostoru kampa Rukban, kojem nitko osim američke vojske nema pristup, kriju brojni pripadnici terorističke organizacije ISIL.

Aktualne zajedničke vojne vježbe svakako su značajne. Iako SAD već godinama aktivno podupire islamističke militante u Siriji, ovo je vjerojatno prvi puta da ovako javno s njima, rame uz rame, sudjeluju u vojnim vježbama ovakve magnitude.

Američki vojni zrakoplov C-17 Globemaster III na prostoru Al Udeid zračne baze u Kataru (izvor: centralno zapovjedništvo američke vojske)

Do sada su uvježbavali militante na više lokacija, bacajući ih kao topovsko meso u kolonama pred sirijsku vojsku, no sada imamo jednu drugu strategiju koja se svodi na direktnu obranu osvojenog teritorija, a riječ je o iznimno važnom teritoriju.

Naime, prostor na kojem se nalazi američka baza al-Tanf nalazi se na strateškoj prometnici Damask-Bagdad, poveznici koja je od esencijalne važnosti za Siriju. Ovo je također ključna ruta putem koje je Iran dostavljao oružje u Siriju, prije no što je SAD odlučio fizički prekinuti istu.

Spomenimo i to kako su američki vojni zrakoplovi u ovom prostoru u nekoliko navrata izveli napade na sirijske pro-vladine skupine, navodno iranske borce, tvrdeći kako su isti krenuli na njih. U zadnje vrijeme, otkako je američka vojska još dodatno ojačala bazu, ovakvih incidenata nije bilo.

Američka vojska u Siriji (izvor: centralno zapovjedništvo američke vojske)

Ukratko, SAD će sebi i svijetu bazu u al-Tanfu predstaviti kao bedem protiv širenja iranskog vojnog utjecaja na Bliskom istoku i na taj način će se, u postojećoj političkoj konstelaciji svijeta koju sami određuju, postaviti iznad svih međunarodnih zakona.

Baza je, kao i kompletna američka prisutnost u Siriji, potpuno ilegalna. Dakako, to za SAD nije značilo ništa ni u prethodnoj administraciji koja je ponegdje voljela odglumiti privrženost međunarodnom pravu, a definitivno neće značiti ništa ni sada u eri ljudi kao što su John Bolton koji Međunarodnom kaznenom sudu u Hagu doslovno poručuje: "Umrite".

Militanti smješteni u al-Tanfu poručuju kako je riječ o novoj američkoj vojnoj politici i velikom zaokretu. Spomenuti Talaa u razgovoru za Reuters također je naveo: "Američka pozicija se potpuno promijenila prema Irancima. Prije su samo Irancima označavali linije koje ne smiju prijeći. No, sada su stvari drugačije - ukoliko Teheran ne prekine vojnu prisutnost u Siriji moguć je američki vojni odgovor. Ako ne budu poslušali američke zahtjeve velika je vjerojatnost da će se udariti na njih. Neminovno je da će Iranci morati napustiti Siriju. To se mora dogoditi što je prije moguće".

Fotografija američke vojske za vrijeme vojnih vježbi u al-Tanfu (izvor: centralno zapovjedništvo američke vojske)

Izgleda kako je gospodin Talaa poprilično očaran prisutnošću nekoliko stotina američkih marinaca i sada misli da će isti u jednoj velikoj akciji preokrenuti cijeli tijek rata. To se neće dogoditi, ali da je ovo možda početak jedne velike nove eskalacije, itekako je moguće.

SAD može u svakom trenutku promijeniti politiku djelovanja unutar Sirije, a ako su ove informacije točne, već i jest. Nekoliko stotina marinaca doveli su u al-Tanf s lakoćom, helikopterima iz Jordana, a možda i iz Iraka. Baza se, kako smo i spomenuli, nalazi na njima strateški apsolutno pogodnom mjestu, uz granice s Irakom i Jordanom, dvije zemlje gdje imaju snažan utjecaj. U Iraku im mogu, eventualno, neke smetnje predstavljati pro-iranske milicije, no Jordan SAD već godinama tretira kao svoju bazu koja bez pogovora mora izvršavati sve zahtjeve. Štoviše, znatan broj militanata obuku je prošao upravo u CIA-inim bazama u Jordanu.

Koji je krajnji cilj američke vojne prisutnosti u al-Tanfu? Nekoliko ih je. Kao prvo, okupirati ovaj prostor i spriječiti potpuno oslobođenje Sirije. Sirijska vojska može, eventualno, osloboditi Idlib na sjeverozapadu, ali al-Tanf jednostavno neće moći jer isti ne brane primarno militanti, brani ga američka vojska, a ona preko Jordana može beskonačno jačati obranu, uvijek do te mjere da se sirijska vojska ne može ni približiti, a i svaka odmazda može ciljati cijelu Siriju, uključujući i glavni grad Damask.

Američki vojnik u tenku u blizini Mosula, Irak (izvor: centralno zapovjedništvo američke vojske)

Teoretski, sirijski saveznik Rusija morala bi zaratiti sa SAD-om da se vojno oslobodi ovaj prostor, ali nitko neće riskirati Treći svjetski rat zbog 55 kilometara radijusa. Dakako, tih 55 kilometara sutra već može postati 100 km, 200 km...

U najradikalnijem scenariju, sve ove godine ratovanja, gdje SAD u vatru baca militante čiji je život jeftin, mogle bi biti samo uvertira u pravi sukob, onaj kojeg će američka vojska sada voditi direktno.

Iako ovo svakako nije vrlo izgledan scenarij, činjenica jest da se zadnjih dana počinje spominjati "američka ofenziva", ofenziva protiv iranskih snaga u Siriji.

Možda će američka vojska dobiti zadatak otkloniti prijetnju za koju je Izrael vjerovao da će otkloniti Rusija, ali nije. Podsjetimo, pred ofenzivu sirijske vojske (uz rusku pomoć) na jugu Sirije održani su brojni kontakti na visokoj i najvišoj razini između Rusije i Izraela. Rusija je tada Izraelu dala nagovještaj da će se iranske snage povući iz Sirije i da ne moraju brinuti. No, nakon što je jug Sirije oslobođen iz Rusije mijenjaju priču te poručuju kako "nije realno" očekivati da se Iran tek tako povuče iz Sirije.

Američka vojska u Siriji (izvor: centralno zapovjedništvo američke vojske)

Sada je Izrael ponovno u panici i ne bi iznenadilo da traži od SAD-a da za njih očiste cijeli prostor od iranske vojne prisutnosti. To bi pak značilo da bi američka vojska morala krenuti u ofenzivu, potencijalno i zajedničku američko-izraelsku ofenzivu na jugu Sirije.

Kako smo i spomenuli, to je u ovom trenutku najradikalniji scenarij, no ni njega se ne može potpuno otpisati. Realni scenarij je taj da su ove zajedničke vojne vježbe s ekstremistima neka vrsta odgovora na ruske pomorske vojne vježbe uz sirijsku obalu i uvježbavanje iskrcavanja ruskih vojnika. Također su i neka dodatna vrsta prijetnje pred eventualnu ofenzivu u Idlibu.

SAD ima plan dugoročno ostati u al-Tanfu i držati sjecište tri granice, blokirajući prometnicu Damask-Bagdad. Od tamo će redovno odašiljati i poruke kako je njihova vojna prisutnost nužna sve dok ne dođe do "političke tranzicije" u Siriji, odnosno dok ne dobiju ono po što su došli.

Sve to znači da se pred Sirijom nalaze još brojne neizvjesnosti, pa čak i da dođe do oslobođenja Idliba, jer sve dok Washington bude imao ambicije u Siriji mir će biti teško postići.

Nexon
Posts: 2370
Joined: Wed Feb 17, 2016 8:19 pm

Re: Војска и војне теме

Postby Nexon » Sat Sep 15, 2018 12:40 pm

Битка код Доброг Поља-Пробој Солунског фронта

Време: 15. септембар 1918.
Место: Добро Поље, Краљевина Србија (данас Република Македонија)
Резултат: Одлучна победа Србије

Хронологија пробоја Солунског фронта

14. септембар — Од 08.00 часова, вршена је артиљеријска припрема на целом фронту. На одсеку Друге армије, рушиће артиљеријско дејство изведено врло добро, на одсеку прве армије, било је задовољавајуће.

15. септембар — Друга армија је дејствовала тако што Шумадијска дивизија заузима Слоново уво, Ветерник и Голу Рудину, а 17. француска дивизија је освојила ровове око Кравице. Непријатељ, појачан једним пуком врши три против напада на ову дивизију, али су сви напади одбијени садејством Шумадијске и Тимочке дивизије које нападају Борову чуку, коју и заузима Шумадијска дивизија и нападом на Облу чуку, коју заузима Тимочка дивизија. При крају дана француска дивизија потпуно заузима Кравицу, а 122. француска дивизија заузела је Добро поље и дошла у подножје Сокола. Прва армија, са десном колоном Дринске дивизије уз садејство 122. француске дивизије, напала је на Сокол, али ти напади у току дана пролазе без успеха. Када је лева колона Дринске дивизије зашла у непријатељске ровове на фронту: Сокол — Градешница, тада је у току ноћи између 15 и16. септембра, Дринска дивизија са 122. француском дивизијом заузела Сокол. На тај начин, за првих 24 часа напада, заузета је цела прва линија непријатељских ровова на српском фронту, сем малог дела на крајњем левом крилу Прве армије. Пред вече 15. септембра, обе дивизије, Југословенска и Тимочка, друге линије Друге армије изашле су испред дивизија прве линије, а српско–савезничка авијација је, и поред неповољних временских околности, извршила свој задатак у потпуности.

Nexon
Posts: 2370
Joined: Wed Feb 17, 2016 8:19 pm

Re: Војска и војне теме

Postby Nexon » Sun Sep 16, 2018 10:23 am

300 000 војника, 30 000 разних борбених возила, 1000 борбених летелица, 2 моранричке флоте на обалама САД(Аљаске)
Може да се спева песма,


Nexon
Posts: 2370
Joined: Wed Feb 17, 2016 8:19 pm

Re: Војска и војне теме

Postby Nexon » Sun Sep 16, 2018 10:28 am

У наредна три месеца ће бити један век великих војних победа Србије.
Време када се избило на Истру, Клагенфурт, прошло Бају и узело Темишвар.


User avatar
MARKER
Posts: 734
Joined: Mon Feb 08, 2016 1:13 am

Re: Војска и војне теме

Postby MARKER » Sun Sep 16, 2018 2:47 pm

Тешин колега интервјуисао Павковића у затвору у Финској.


User avatar
chester_perry
Posts: 90
Joined: Mon Feb 15, 2016 6:02 pm

Re: Војска и војне теме

Postby chester_perry » Sun Sep 16, 2018 3:55 pm

Nexon wrote:Ради се о хеликоптеру средњих габарита, нешто већем од француске газеле које већ имамо са сличним задацима осим што може више људства да транспортује. Служи за извиђање, санитет и лаке нападе. Наручило смо 9 комада, ништа значајно. Примера ради, имамо 30 Газела..


I sta kazes malo bolji od gazele, samo sto moze vise ljudi da transportuje i to je to? :D A tek trideset gazela, eee... Podeli taj broj sa dva i otprilike ih toliko leti :)


User avatar
нуклеарни удар
Posts: 296
Joined: Sat Jan 30, 2016 11:17 pm

Re: Војска и војне теме

Postby нуклеарни удар » Wed Sep 19, 2018 12:54 am

Zašto je srušen ruski vojni zrakoplov? Politika popuštanja Izraelu u Siriji sada se Rusiji vraća u lice

PIŠE: D. Marjanović38 Objavljeno: 18. rujan '18.

Ruski predsjednik Vladimir Putin danas se u Moskvi sastao s mađarskim predsjednikom Viktorom Orbanom, a glavna tema sastanka bio je daljnji razvoj odnosa, primarno ekonomskih. Za vrijeme zajedničke novinske konferencije koja je uslijedila nakon sastanka obojici su postavljena razna pitanja glede bilateralnih odnosa između Moskve i Budimpešte - tek na samom kraju jedan novinar zatražio je od Putina da prokomentira temu koja je po svemu sudeći važnija od budućih ruskih ulaganja u Mađarsku: rušenje ruskog vojnog zrakoplova u blizini sirijske obale.

Podsjetimo, rusko ministarstvo obrane inicijalno je oštro prozvalo Izrael ističući kako je izraelska vojska jedini krivac za incident koji se dogodio - naime, ruski vojni zrakoplov jest srušila sirijska, poprilično zastarjela, protuzračna obrana (S-200), no ruski zrakoplov Il-20, koji je bio u misiji nadzora teritorija, srušen je dok je sirijska PZO pokušavala odagnati izraelsku agresiju. Nadalje, kako se i ističe u izjavi ruskog ministarstva obrane, izraelski vojni zrakoplov F-16 pozicionirao se na način da se "sakrio" iza ruskog, a imajući u vidu kako je Il-20 znatno veći zrakoplov, ovaj je nehotično postao žrtva sirijskih raketa.

Lokacija rušenja ruskog vojnog zrakoplova Il-20 prema neslužbenim informacijama i grafikama:



Nakon oštrog upozorenja ruske vojske, kao i prijetnje "uzvraćanjem", zanimljivo je vidjeti kakav će ton imati ruski predsjednik o svemu ovome - no, izjava je bilo daleko blaža od ranije vojne. Putin je ukratko rekao kako je ovo bio splet nesretnih okolnosti, da je gubitak života vojnika tragedija za cijelu Rusiju, no isto tako je odbio kritizirati Izrael ističući kako se ovaj incident ne može usporediti s onim iz 2015. (kada je turska vojska srušila ruski vojni zrakoplov koji je navodno ušao u turski zračni prostor) jer "Izrael nije srušio ruski zrakoplov".

Da, točno je, tehnički ga nije srušio Izrael, ali ova Putinova izjava poprilično je u koliziji s izjavom ruske vojske. Stvar je gledišta, dakako, ali ne toliko i logike. Uzmimo primjerice da terorist počne pucati po ljudima nasred ulice - policija uočava terorista i otvara vatru prema njemu, pritom nehotično strada i civil koji se nalazio u blizini - ili ga je terorist pak držao pred sobom kao živi štit - tko je u konačnici odgovorniji za tragičnu smrt ovog fiktivnog civila, terorist koji je započeo napad ili policija koja je u najboljoj namjeri pokušala eliminirati teroristu?

U jučerašnjem pak slučaju imamo situaciju koja je kompliciranija od navedene po tome što Rusija, očigledno, ne doživljava Izrael kao agresora na Siriju, zemlju koju oni navodno brane, već kao neku vrstu čudnog "partnera" iako nije sasvim jasno gdje se to njihove partnerske vizije preklapaju i kako je uopće došlo do ove, malo je reći, kaotične situacije.

Dobro, možemo konstatirati da Rusija nije u Siriji kako bi samo branila Siriju već kako bi ostvarila i svoje geopolitičke, sigurnosne i druge interese. Jedan od sigurnosnih interesa bio bi, znaju reći u Moskvi, eliminacija terorista koji bi mogli kasnije predstavljati prijetnju Rusiji. To, dakako, nije cijeli argument i može poslužiti samo kao namjerno umanjenje ruske uloge pred nečim s čime se Rusija ili nije u stanju nositi ili jednostavno ne želi.

Rusija ne može više tvrditi kako je njena prisutnost u Siriji zasnovana na obrani sirijske države koja ju je pozvala u pomoć, jer da je tako onda bi morala objasniti puno toga - kao prvo suradnju sa zemljama koje Sirija, argumentirano, smatra agresorima. Kontakti se još i mogu opravdati, recimo kao dobra namjera da se sukob pokuša privesti kraju i diplomatskim naporima, ali kada u toj priči imamo Izrael - koji se javno hvali činjenicom da su do sada izveli na stotine napada protiv sirijske vojske i sirijskih pro-vladinih snaga - onda nešto očito "ne štima".

Izrael je napao Siriju više stotina puta, a ruska kritika Izraela, i to ona minimalna u stilu "takvi napadi nisu dobri, nisu dopustivi", došla je u toj mjeri da ih možemo nabrojati na prste jedne ruke - uključujući i sinoćnju.

Ne možemo ne uočiti jedno veliko dvostruko mjerilo Moskve kada je riječ o odnosu prema agresorima u Siriji. Kada primjerice SAD izvede napad - uz puno više pompe, vatre i dima nego Izrael, dakako - Rusija danima gnjevno osuđuje američki imperijalizam, proziva Washington za suradnju s teroristima, poziva se na međunarodno pravo, saziva sjednice UN Vijeća sigurnosti...

Kada pak Izrael izvodi takve napade, zapravo još i znatno veće i neusporedivo češće (omjer je vjerojatno 1:200), ruska reakcija ne postoji. Zašto? Jer napadi su iste vrste - nastoji se oslabiti sirijska vojska i njeni saveznici, primarno Iran i učinkoviti Hezbollah. Može Izrael pričati koliko hoće o tome da se preko Sirije dostavlja oružje iz Irana za Hezbollah, no činjenica je da taj isti Hezbollah ratuje u Siriji već godinama, ratuje protiv raznih terorističkih i ekstremističkih skupina, a Izrael nitko ne dira.

Izrael - tehnološki sofisticirana, iznimno naoružana i jedina nuklearna sila na Bliskom istoku - neprestano spominje svoj navodni nedostatak sigurnosti i ugroženost. Otkuda je to Izrael danas ugrožen? Od strane sirijske vojske na Golanu? Iz pravca južnog Libanona? Gdje? Ugroza Izraelu, koliko god njihove vlasti o njoj pričale, jednostavno ne postoji - definitivno ne u toj mjeri da bi trebali gotovo svakog dana izvoditi napade po Siriji.

Veliko pitanje se postavlja - zašto je Rusija toliko popustljiva prema Izraelu? Neki će reći kako Izrael ima nekakav poseban status u današnjem svijetu, nedodirljivi status, te kako to sve navodno proizlazi iz straha kritičara koji se boje da ih se ne prozove anti-semitima. To isto nema nikakve logike, a ni povijesne osnove. Logike nema jer u političke svrhe gotovo svakoga se može prozvati anti-semitom, rasistom ili što već ne - upravo svjedočimo žestokim napadima na lidera britanskih laburista, Jeremya Corbyna, kojeg se naziva "anti-semitom" što je apsurdno, ali politički očito još uvijek dozvoljeno (dokazni materijal za prilog tezi o zaostalosti evolucije političkog diskursa u 21. stoljeću).

Iz povijesnog aspekta pretpostavka također nema smisla - današnja Rusija ne tako davno bila je centralna sila moćnog SSSR-a koji ne samo da nije štedio Izrael od kritike već postoji i termin kojeg neki nazivaju "sovjetski anti-cionizam". Izraelske vlasti od strane sovjetskih često su se nazivale i "teroristički režimi", a ta anti-izraelska retorika nerijetko je odlazila u domenu agresivne propagande pa čak i teorije zavjere (o navodnoj "globalnoj židovskoj zavjeri").

Razlog zašto službena Moskva odjednom "hoda po jajima" kada je riječ o Izraelu treba tražiti negdje drugdje. Sigurno, postoje razne teorije - neki ističu kako su pro-izraelske snage u Moskvi iznimno jake te kako imaju utjecaj i na sam ruski vrh, što svakako ne bi bilo iznenađenje. No, postoji i druga teorija, ona striktno geopolitička.

Rusija kao da želi sprati sa sebe oznaku koju joj je nalijepio bivši predsjednik Barack Obama kada je 2014. poručio da je Rusija "regionalna sila". Svojim ulaskom na prostor Bliskog istoka Rusija, ujedno, želi pokazati da je više od "regionalne sile", možda ne globalna, ali barem među-regionalna.

Dobar dio te moderne ruske geopolitike širenja utjecaja svodi se na "preotimanje" tradicionalno američkih saveznika na Bliskom istoku. Jedan od njih je Turska, zemlja koja je kroz povijest gotovo uvijek bila anti-ruski nastrojena (a i poznata Kubanska kriza zapravo je izbila zbog Turske). Druga zemlja je Izrael.

Moskva je "osjetila" kako se povećava razdor između Washingtona i Tel Aviva u drugom Obaminom mandatu i brzo su tada pojačali kontakte ne bi li eventualno došli na izraelsku dobru stranu. No, onda se dogodio Trump koji je vjerojatno jedan od naj pro-izraelskih predsjednika u povijesti SAD-a.

Rusija ima problem - želi graditi partnerske odnose sa zemljama diljem Bliskog istoka koje joj sve od reda, izuzev Irana i možda Iraka, zamjeraju činjenicu da se svrstala na stranu Damaska. Rusija želi "nadjačati" SAD u borbi za naklonost Turske, Saudijske Arabije, Katara, Egipta... pa na kraju i samog Izraela.

U isto vrijeme misli kako će svim budućim partnerima na Bliskom istoku pokazati kako je moćna tako što će obraniti Siriju - i to od SAD-a.

Ovo je klasična priča na makro razini koja u mikro izdanju izgleda otprilike ovako - dugogodišnjeg kvartovskog nasilnika prebije novi igrač na ulici i odjednom se sljedbenici priklanjaju njemu.

Za Libiju nije bila spremna, a vjerojatno ni voljna, pa je tako Rusija odabrala Siriju kao prijelomnu bitku gdje će sebe staviti na prvo mjesto, gdje će joj nakon pobjede manje sile hrliti u zaštitu.

Realno gledajući, vrlo je teško, a možda i nemoguće, da Rusija to može izvesti. Podcjenjuje američki utjecaj na Bliskom istoku, percipira ga kao razoran (što i jest), ali vjeruje da je zemljama regije "dosta američkog utjecaja". Pogrešno - možda svoju strategiju kroje prema anketama provedenima među samim građanima koji nemaju baš visoko mišljenje o SAD-u, ali nisu građani na vlasti na Bliskom istoku, to bi barem Rusiji moralo biti jasno.

Postat će joj jasno kada vidi da su odnosi, primjerice, između Turske i SAD-a daleko snažniji nego se njoj u ovom trenutku čini. O Izraelu da ni ne govorimo. Izrael je neka vrsta američkog dobro čuvanog protektorata na Bliskom istoku i ta se situacija neće promijeniti još dugo godina.

Naravno, to je jedan od razloga zbog kojeg Rusija ne smije niti zapucati prema izraelskim lovcima dok ovi bombardiraju slobodno po Siriji. Ne može jer to se ne smije, a ne smije se jer će SAD direktno braniti Izrael ako bude napadnut. No, ispostavilo se da Rusija "ne smije" još puno toga - očito ne smije čak niti kritizirati Izrael kako spada. Nadalje, jasno je da ne smije niti naoružati sirijsku vojsku s adekvatnom obranom.


S-200
Sirija raspolaže sa sustavima kao što je zastarjeli S-200 dizajniran još ranih 50-ih godina. Danas je 2018. godina i jasno je da ne može time rušiti izraelske lovce koji su na stalnoj doradi. Pokušali su, dakako, pa su srušili ono što se greškom našlo na putu - ruski Il-20.

Da je Rusija dala Siriji barem S-300, kako je bilo govora da hoće, situacija bi bila daleko drugačija. Izrael, kao prvo, ne bi se ni usudio napadati kada bi znao da postoji konkretna opasnost da će im zrakoplovi padati svaki drugi dan, to je jednostavno preneugodno i ponižavajuće za domaću javnost. Zato pak poniženja sada trpi Rusija. Čak ni sada, čini se, neće poduzeti ništa.

Neki kažu da je ovaj ishod "dobar" u smislu da će se sada izraelski vojni napadi na Siriju zaustaviti. Hoće li? Teško. Štoviše, možemo nagađati da će se jako brzo nastaviti jer izraelska vojska sada baš i želi pokazati da ih ovaj incident par milja od Latakije neće smesti.

Mogla bi Rusija, napokon, osnažiti sirijsku protuzračnu obranu, ali neće - već su dali izraelskom vodstvu obećanje da neće i toga se očito planiraju držati.

Sirija će se i dalje pokušavati obraniti s onim što ima, no ovakvi napadi, to izraelsko gotovo svakodnevno "bušenje" Sirije, zapravo pokazuju kako je Sirija potpuno nebranjena. Njeni neprijatelji mogu u svakom trenutku dogovoriti veliki zračni napad i danima je bombardirati ako žele, bez posljedice i bez prepreka. Kako se onda planira takvu Siriju pretvoriti u "pobjednika u ratu"? Dajući svakom od agresora po jedan njen komad? Turcima Idlib, Amerikancima al-Tanf i okolicu, a Izraelcima možda kakvu tampon zonu od par desetaka kilometara da se ne bi osjećali ugroženi od strane Iranaca u Siriji?

Prijedlog nije da Rusija napada okolne zemlje, to bi bio početak Trećeg svjetskog rata i to nitko normalan ne zagovara. Ono što je Rusija trebala još davno učiniti je jednostavno - dati Siriji mogućnost da se obrani. Protuzračna obrana je obrana, a ne ofenzivno oružje. Isto također neće dospjeti u ruke Irana ili Hezbollaha, to je Rusija lako mogla garantirati, da je htjela, ali opet, nije.

Na kraju, izraelska vojska pred jučerašnji incident, nekoliko sati ranije, indikativno objavljuje satelitsku snimku Assadove "kuće", odnosno predsjedničke palače poviše Damaska. Poruka je jasna, nešto u stilu - "Mi možemo završiti ovu 7-godišnju dramu kada god nam se prohtje, pa vi vidite".

Rusija zna da eliminacija Assada ne bi bila samo veliki preokret rata u Siriji, bila bi to i potvrda da ona Siriju u aktualnom službenom izdanju nije uspjela obraniti, a takvog branitelja nitko ne želi za bliskog saveznika.

Izrael da sutra, ili već noćas, bombardira predsjedničku palaču i ubije Assada, bio bi od strane sirijskih neprijatelja u regiji i na Zapadu slavljen kao odlučni akter koji je hrabro odlučio privesti rat kraju okončavši desetljeća "mračne diktature dinastije Assad". Recimo da se to zaista i dogodi, kakva će onda biti reakcija Moskve? Vjerojatno ne naročita. Izrael je uvjerio svijet, a pritom i samog sebe, da je Assad nedopustiv jer je preblizak Iranu. Možda upravo oni, s tim idejama, i krenu na njegovu glavu.

Rusija je igrala igru popuštanja i sada im se ta igra počinje vraćati eksplozivno natrag u lice. Prostora za promjenu takve politike još ima, ali nema političke volje, bar ne s aktualnim vodstvom u Kremlju.

Далтон
Posts: 1205
Joined: Tue Feb 02, 2016 7:43 pm
Location: Koјекуде
Contact:

Re: Војска и војне теме

Postby Далтон » Wed Sep 19, 2018 5:27 pm

Dobar je tekst Nukleari i objašnjeno je baš onako kao i za vreme Majdana u Ukrajni koji je Strelkov pisao.
Kremlj već godinama zatvara prozor za prozorom a Jeljcinova greška je preskupo koštala. Na Rusiji je ljaga u celom svetu ostala i ostaće (iako se pod Putinom nešto promenulo) i dalje je njihova spoljna politika nedovoljno jaka da odgovori zapadu.
Barem ne što se tiče bliskog istoka i Izraela samog.
Kako god da okreneš, oni prave kobne greške koje ih koštaju mnogo. A što se tiče Asada i granatiranjem njegove kuće i skidanjem njegove diktature u Siriji, Rusija bi bila samo u još većim mukama i aravno proterana sa Bliskog Istoka.
Eventualno mali uticaj u Turskoj ali i to je pod znakom pitanja jer je to politika : ko više keša da - njemu žena. A daće Rusi jer im je to jedina sigurnija opcija pored Sirije (za koju ne znamo šta će biti do kraja) da ostanu u maloj Aziji.
(Street Force / Curva Orientale)

User avatar
нуклеарни удар
Posts: 296
Joined: Sat Jan 30, 2016 11:17 pm

Re: Војска и војне теме

Postby нуклеарни удар » Thu Sep 20, 2018 4:38 pm

Erdoganu je dato mjesec dana da ukloni teroriste iz Idliba, što će učiniti? Analiza 5 mogućih scenarija



PIŠE: D. Marjanović

advance.hr




Rusko-turski dogovor po pitanju sirijske sjeverozapadne provincije Idlib mogao bi lako završiti kao indirektna turska okupacija dijela Sirije, ili jedan dugogodišnji "zamrznuti" sukob koji bi bio izvor trajne potencijalne nestabilnosti, kao primjerice i Donbas na istoku Ukrajine. No, analize radi, pretpostavimo da se situacija neće odvijati na taj način, odnosno da će se sporazum Putin-Erdogan provesti onako kako je i predstavljen početkom ovog tjedna za vrijeme njihovog sastanka u Sočiju.

U sporazumu se navodi kako bi Idlib trebao postati demilitarizirana zona na prostoru koje bi se već do sredine idućeg mjeseca trebalo obaviti uklanjanje "radikalnijih" skupina, a taj zadatak - prema sporazumu - treba odraditi Turska.

Zašto Turska, ne Rusija? Stvar je jednostavna - zato jer Turska bolje poznaje te skupine, ona im je do jučer bila saveznik, a Rusija se percipira kao neprijatelj. Dakle, sporazum nam govori kako bi Turska sada trebala biti ta koja će silom, ili nekom drugom metodom, "ukloniti" ekstremističke sunitske militante iz Idliba.

Koliko god je teško takvoj pretpostavci prići ozbiljno, imajući u vidu kako Erdoganova islamizacija unutar same Turske ima i vanjskopolitički element koji se svodi na prešutno (ponekad i javno) hvaljenje radikalnih islamista izvan Turske. Primjerice, jedna od najutjecajnijih islamističkih organizacija na Bliskom istoku, Muslimanska Braća, imaju snažnu potporu u Turskoj, naročito u redovima turske vladajuće stranke AKP, ali i od samog Erdogana. Čak i po ideologiji radikalnija Saudijska Arabija ih se davno odrekla (jer smatra kako MB predstavljaju prijetnju po kraljevsku obitelj), a u Egiptu ih se često progoni kao teroriste, no u Turskoj imaju snažan zaklon.

Dakako, upravo sudbina MB-a može nam pokazati kako se stvari često brzo okreću na Bliskom istoku jer isti su negdje do Zaljevskog rata ranih 90-ih imali snažnu potporu Saudijske Arabije da bi kasnije bili od tamo prognani. Sličnu sudbinu bi mogle doživjeti i neke radikalne militantne skupine u Siriji koje su tijekom ratnih godina uživale tursku potporu.

Kada govorimo o Idlibu, važno je znati tko tamo danas ima stvarnu kontrolu. Tamo se danas, prema pojedinim izvorima, nalazi oko 70,000 militanata. Brojka je nabujala nakon ovogodišnjih ofenziva sirijske vojske drugdje gdje su militanti dobili opciju predaje i slobodnog puta prema Idlibu, što je većina i iskoristila. Dakako, broj militanata u Idlibu ovisi o tome koga se pita - jedan sirijski zastupnik, Fares Shehabi, rekao je početkom ovog mjeseca u razgovoru za BBC kako se na prostoru Idliba nalazi oko "100,000 terorista povezanih s Al-Qaedom", a među njima može se reći kako su njih 40,000 "žestoki radikali".

Što kažu drugi izvori? Ruska vojska procjenjuje kako se oko 70% teritorija Idliba nalazi pod kontrolom "terorista". Američka vojska pak procjenjuje kako se u Idlibu nalazi između 20,000 i 30,000 militanata dok najniže brojke daje UN-ov specijalni povjerenik za Siriju Staffan de Mistura koji smatra kako je tamo oko 10,000 boraca povezanih s Al-Qaedom te ističe kako su mnogi od njih stranci.

Razne skupine operiraju na prostoru Idliba, ali ipak možemo izdvojiti četiri najveće:
a) Hayat Tahrir al-Sham (HTS) - džihadistička alijansa u kojoj Al-Qaeda ima glavnu ulogu
b) Nacionalni Front Oslobođenja - alijansa "umjerenih" pobunjenika koje je okupila Turska
c) Hurras al-Din - slični kao i prvi, pristaše Al-Qaede
d) Turkistanska islamistička partija - džihadistička skupina u kojoj dominiraju kineski Ujguri

U svrhu ove analize možemo se komotno voditi i najnižom brojkom od 10,000 boraca pod kontrolom Al-Qaede, što je također puno. No, ako tražimo "zlatnu sredinu", možda je najbolje uzeti u obzir procjenu koju daje američki Middle East Institute koji procjenjuje kako samo HTS ima 12,000 "stalnih boraca", a ta brojka penje se odmah na 20,000 ako se pribroje i militanti pod njihovim direktnim utjecajem.

Kako god se uzme, broj ekstremista nije mali. Recimo da toliki broj ekstremista Turska mora, sukladno dogovoru Putin-Erdogan, izbaciti iz Idliba do sredine idućeg mjeseca, može li to učiniti?

Kao prvo, što uopće znači "izbaciti"?
To može značiti nešto od sljedećeg:
1) Doslovno protjerivanje s prostora Idliba
Odmah se postavlja pitanje - gdje? Ako pogledamo kartu Idliba, postaje jasno da ovi ekstremisti nemaju gdje - sa svih strana okružuje ih teritorij pod kontrolom sirijske vojske osim na sjeverozapadu gdje se nalazi turska granica, i na samom sjeveru gdje se nakon Idliba nastavlja regija Afrin s koje su militanti uz pomoć turske vojske protjerali Kurde. Može li se dogoditi da se ekstremiste "preseli" u Afrin? Turskim vlastima to vjerojatno ne bi smetalo, da tamo imaju bastion protiv bilo kakvog povratka Kurda. Dakako, to bi bilo potpuno lažno rješenje, "skrivanje" terorista malo sjevernije.

2) Oružani sukob protiv ekstremista
Turska vojska može, zajedno s lojalnim "umjerenim" skupinama pokrenuti rat protiv Al-Qaede, ali to bi bila teška borba - ako zaista bude prava borba, a ne nekakvo odglumljeno međusobno puškaranje za javnost. Turska vojska imala je poprilično problema u djelomičnom odbacivanju Kurda s turskih granica. Al-Qaeda možda ima i nekoliko desetaka tisuća boraca koji, za razliku od Kurda i svih dosadašnjih skupina, doslovno nemaju gdje. Drugim riječima, mogu se boriti jedino do posljednjeg daha, a to je borba koja bi mogla dugo potrajati. Da ni ne govorimo o tome da Erdogan ne bi baš volio ratovati protiv "sunitske braće", bilo bi to vrlo negativno za njegovu popularnost u islamskom svijetu, a i sve ovo vrijeme kada govori o "teroristima" u Siriji zapravo misli na Kurde i to isključivo na Kurde.

Turska vojska bi u ovom scenariju morala ući u Siriju s popriličnim snagama, a i Rusija bi morala Turskoj dati odobrenje za ulazak zračnim snagama u sirijski zračni prostor (jednom su im već nakratko i dali - kada su napali Kurde u Afrinu, i to Kurde koje se Rusija ranije obvezala da će štititi). Naravno, u takvom scenariju uvijek postoji mogućnost da će turska vojska ući s tendencijom da više neće izaći. Tko zna, to možda i jesu tajne točke sporazuma Putin-Erdogan, ali to je tema o kojoj smo već govorili.

3) "Uvjeravanje" ekstremista da polože oružje
Kako uvjeriti Al-Qaedu da položi oružje? Jednostavno - da im se ponude nove uniforme i ulazak u sastav nekakve nove kvazi sigurnosne službe koju Turska već organizira na prostoru Idliba? Je li to "protjerivanje" ekstremista? Naravno da nije, to je njihovo preoblačenje. Iste pokušaje već godinama gledamo u Libiji gdje se na zapadu zemlje, oko Tripolija, stalno nastoji ekstremiste "upristojiti" na način da ih se vabi u sigurnosno-redarstvene službe iza kojih čak stoji i potpora UN-a. Na tome se radi već 7 godina, a rezultate možemo vidjeti i sami.

Dakako, može se pokušati i Al-Qaedu pretvoriti u "civile", da jednostavno odbace oružje i postanu uzorni građani. Naravno, uopće izgovarati ovakvu ideju na glas već je poprilično apsurdno, ali i brojni detalji ovog sporazuma su apsurdni pa tako više ništa ne bi iznenadilo.

Realno gledajući, par desetaka tisuća Al-Qaeda terorista neće se tek tako, na tursku zamolbu, razoružati. To jednostavno nije njihov "stil". Osim ako im se možda ne šapne da će Idlib biti "mali kalifat" pod pokroviteljstvom Turske.

4) Deportacija
Znatan dio terorista su strani državljani, zašto ih jednostavno ne deportirati u matične zemlje? Malo veći problem. Te matične zemlje, širom Bliskog istoka i sjeverne Afrike, bune se čak kada im se i imigrante pokuša vratiti iz Europe. Sigurno će biti presretni da im se na avione utovari Al-Qaeda (!). Stvarnost je zapravo ova - ti ljudi u ovom trenutku nigdje na svijetu nisu poželjni, nigdje osim na jednom mjestu: u samom Idlibu.

5) Ništa od navedenog
Možda i najvjerojatniji scenarij, bar što se tiče "uklanjanja" ekstremista. Što će se dogoditi prema ovom scenariju? Turska vojska će snažnije ući u Idlib. Otvorit će se, barem formalno, ključne prometnice koje povezuju Aleppo s Latakijom i Aleppo s Hamom (obje prolaze kroz Idlib), a Turska će svojim ruskim saveznicima javiti "sve je čisto". Pritom će se fokusirati da sigurnost na tim prometnicama bude koliko-toliko ispoštovana, odnosno da se ne dozvoli Al-Qaedi da napada svaki kamion koji prođe.

Zaključak
Nije tajna da je u Siriji i prije izbijanja rata bilo dosta ekstremista koja su se brzo priključili oružanom ustanku u proljeće 2011. Rješenje za njih u konačnici može biti jedino amnestija i proces planirane integracije. No, isto rješenje ne može biti primijenjeno i na strane teroriste koji nisu "samo" lokalni radikali već i "pravi" međunarodni teroristi koji predstavljaju prijetnju na globalnoj razini.

Što se pak tiče tzv. "umjerenih" skupina, taj termin sada ponovno postaje popularan otkako je i Rusija pristala koristiti isti, ali gdje pronaći iste? Naročito ako pod "umjereno" smatramo skupinu koja je sekularna, podupire ravnopravnost spolova, vjere, i zaštitu ljudskih prava. Ljudi koji se u sirijskoj opoziciji predstavljaju na taj način su probrani opozicijski političari koji cijeli ovaj rat prate iz Istanbula ili Pariza, no situacija na terenu daleko je od "umjerene".

Ipak, što je tu je, sporazum Putin-Erdogan je postignut i u idućih 25 dana vidjet ćemo što će Turska napraviti s ovim zadatkom ili možda poklonom.

User avatar
fedayn
Posts: 458
Joined: Thu Nov 16, 2017 1:06 pm

Re: Војска и војне теме

Postby fedayn » Fri Sep 21, 2018 4:29 pm

Devojka sa kojom sam se zabavljao 2016 (inace podoficir u VS) je i sama bila ucesnik slicnih vojnih vezbi.Necu da joj otkrivam ime,nije ni bitno...Poenta price je svojevremeno bila jedan od najaktivnijih agitatora DJB.
Zato je meni jako smesno da ulazim u bilo kakvu polemiku o politici sa Nexonom i Rodjakom na dnevnom nivou,sve je to ista 5.oktobarska neoliberalna tendencija-malo se svadjas na relaciji Dveri/DJB,a onda duvas u istu tikvu kroz Savez za Srbiju ,rusenje Vucica,geopolitiku i ekonomski model koji bi trebalo da usvojimo.

http://www.politika.rs/scc/clanak/411533/Na-vezbi-NATO-u-Mladenovcu-800-ucesnika

User avatar
Занемарујем тактику
Posts: 658
Joined: Wed Feb 03, 2016 1:31 am
Location: Источно од раја

Re: Војска и војне теме

Postby Занемарујем тактику » Fri Sep 21, 2018 4:36 pm

А пре 5. октобра смо били сила, победили Нато, срушили им хиљаде авиона и бомбардовали им градове.
...Гладан и крвав је народ мој.
А сјајна прошлост је лаж.

User avatar
Rođaci
Posts: 3885
Joined: Sun Jan 31, 2016 11:07 pm

Re: Војска и војне теме

Postby Rođaci » Fri Sep 21, 2018 5:23 pm

pročitati detaljno, više puta

https://www.bg.vi.sud.rs/files/DRAZA.pdf

ti iz rešenja su fedaynovi idoli, on nam kaže da treba tako da živimo i radimo

SAO_Zeljin
Posts: 712
Joined: Sun Feb 07, 2016 10:57 pm

Re: Војска и војне теме

Postby SAO_Zeljin » Fri Sep 21, 2018 5:24 pm

fedayn wrote:Devojka sa kojom sam se zabavljao 2016 (inace podoficir u VS) je i sama bila ucesnik slicnih vojnih vezbi.Necu da joj otkrivam ime,nije ni bitno...Poenta price je svojevremeno bila jedan od najaktivnijih agitatora DJB.
Zato je meni jako smesno da ulazim u bilo kakvu polemiku o politici sa Nexonom i Rodjakom na dnevnom nivou,sve je to ista 5.oktobarska neoliberalna tendencija-malo se svadjas na relaciji Dveri/DJB,a onda duvas u istu tikvu kroz Savez za Srbiju ,rusenje Vucica,geopolitiku i ekonomski model koji bi trebalo da usvojimo.


Moze facebook podoficirke?


Return to “Само опуштено”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 37 guests