Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Разонода, спорт, музика, филмови, серије, занимљиви клипови...
само јако
Posts: 72
Joined: Wed Nov 30, 2016 11:36 am

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby само јако » Sun Jan 15, 2017 12:55 pm

zizou wrote:Jel zajebano poc iz Cg ili Srb za skandinaviju da se sljaka? :D


Пробаш ,ништа не губиш можда те крене .
Значи пази овако ,мораш да имаш неког код кога ћеш бити док не нађеш стан иначе те нема ни у најави али се станови тешко налазе и онда те одеру "наши" и кад га нађеш ...они га плате 4500круна(450е) држави а теби га дају за 6500 ...ја сам једно време плаћао собу у стану 4000 али је стан био профи .
Посао исто можеш наћи нешто на црно али то је смешно плаћено ,исто те наша багра користи максимално знају да мораш да радиш ако хоћеш да останеш и онда се то сведе на рад за стан и клопу и као чекаш да се нешто деси ,да те Бог погледа јбг нада постоји а овде је нема ( зато кажем пробаш па шта буде ) ...плаћају 50 круна по сату неке фасаде и тако неке послове то је катастрофа али увек имају људе који им раде јер јбг зафали за кирију за клопу и људи морају и за то да раде кад стисне мука а минимална сатница у шв. 130 ,неке селидбе 100 плаћају оно чекају људи у реду итд.
Да дођеш са папирима еу онда опет почињеш да радиш код наших и опет зарађујеш много мање јер те деру исто тако а ти опет мораш да радиш и у суштини си срећан једно време ,јер имаш посао 1300-1500 круна плату (минималац 1700 ,касирке у маркетима 2200 ) али знаш да ће проћи и тај период сад зависи коме колико треба времена ...неки остану цео живот код таквих ,закуцају не науче језик и остану клошари тамо јбг имају папире и буђав посао и то им доста ...праве кућу у Србији и као пуни су лове ...зато ти треба језик, школа и лагано идеш на боље ...код Шведе ћеш радити тек кад научиш језик а можда ни тад .
Те приче шанавалава су превазиђене одавно ( без озбиљне екипе и организације )падају људи за смешне ствари јбг има људи који нешто праве али то је курац реално,поготово ти кад банеш не знаш ништа како шта функционише још без папира ...кући си брзо ,кад падне овај са папирима добије новчану казну први пут па други пут јачу ,трећи пут можда одлежи месец а ти си кући одма депорт који ће им курац повло још на црно :mrgreen: има ту још неких послова да се преживи кад стисне али то ћеш сазнати ако одеш :D нека вожња, пиће шверц ово оно ,али опет са папирима много лакше без њих си опет брзо кући ( а можда и ниси :mrgreen: )

User avatar
B.Centrale
Posts: 651
Joined: Mon Feb 29, 2016 5:00 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby B.Centrale » Sun Jan 15, 2017 12:59 pm

Moram da ga kopiram jbg i na ovu stranu, izvinjavam se.


"Treba mi hitno zena (godine i iskustvo u ugostiteljstvo nisu bitni) za rad u malom restoranu na Vracaru. Sudovi/higijena kuhinje, ujutru da ispece prethodne veceri pripremljen hleb + eventualno jos jedno pecivo. Lagan posao bez ikakvog stresa. 6 dana nedeljno, 7 sati dnevno, topli obrok/obroci, 32.000 din. mesecno. Nije mnogo, al' jbg toliko mogu da platim."
bologna centrale

User avatar
zizou
Posts: 405
Joined: Wed Feb 03, 2016 5:08 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby zizou » Sat Jan 21, 2017 6:52 pm

Haha @samojako hvala na odgovoru u svakom slučaju.

Imam neke ideje u glavi ako ima neko da drzi butik, radi da garderobom ili je upućen u to ako bi mogao da mi se javi da mu postavim par pitanja, bio bih mu zahvalan jako. Ajde ljudi javite se :)

Космет је Србија
Posts: 430
Joined: Thu Feb 18, 2016 1:28 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby Космет је Србија » Sat Feb 25, 2017 6:43 pm

ashatoraman wrote:Da li neko ima iskustva sa poslovima u Slovackoj? vidim dosta nasih je otislo tamo, a ja preko ovog sajta largo agencije ne vidim da se nesto mnogo zaradi, mislim satnica je 2,2 e plus je verovatno posao robotski i smor.


http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/horor ... ak-2697093

http://www.nedeljnik.rs/nedeljnik/porta ... kao-robovi

User avatar
1748
Posts: 489
Joined: Tue Feb 02, 2016 11:43 am

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby 1748 » Sat Feb 25, 2017 7:08 pm

Ako nekoga Slovacka zanima i dalje, imate moj post na prethodnoj strani i ukratko opisano iskustvo mog brata koji je i dalje tamo.
Igrao sa drugom PES. Izgubio.
Dzojstik mu nije odgovarao.

Космет је Србија
Posts: 430
Joined: Thu Feb 18, 2016 1:28 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby Космет је Србија » Sat Feb 25, 2017 8:21 pm

Знам да има за швабију неколико бусева јер ми је ортак ишао тамо али не знам тачан број али овај податак ми делује невероватан који је у курировом тексту да је у истом тренутку 25 аутобуса са више од сома људи отишло у факин словачку да раде непријављени и нико о томе а не каже. Мислим ушли су у земљу легално али раде непријављени и то сви знају и ником ништа.

SAO_Zeljin
Posts: 712
Joined: Sun Feb 07, 2016 10:57 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby SAO_Zeljin » Sat Feb 25, 2017 9:32 pm

Evo iz druge ruke posto je drugar radio u Slovackoj u Samsungu.

Placa se samo put tridesetak evra, svako moze da ide, i ide nova tura radnika na svakih desetak dana. Svi dobijaju neku legitimaciju sa kojom ulaze u Fabriku. Zivi se u smestaju tipa kasarna sa po desetak ljudi u sobi i to se ne placa. Placa se oko 2,5 evra po satu plus oko 3 evra dnevno za obrok. Radi se 8 ili 12 sati, a placanje je 15tog sledeceg meseca stim sto obecavaju nekakve akontacije od 50 evra svake nedelje pre prve plate ali to nisu redovno dobijali. Posao nije tezak a moze da bude bolji i losiji sve zavisi koliko srece ko ima.
E sad sta je jebada. Plate su u principu redovne dok su ljudi tamo i niko nije imao problema u Slovackoj. Ono sto je problem je poslednja plata koja se dobija 15-tog sledeceg meseca kad je radnik u Srbiji. Nema nikakve garancije da ce ona da bude isplacena. Drugara su zajebali za nekih tridesetak evra a na konto nekog navodnog ostecenja koje su u sobi napravili a koje su im odbili od plate. Ocigledno nikog nece da zajebu za kompletne pare ali skoro sve zajebu za po nekih 20-30e.
Ukoliko poslednja plata ne legne a obicno se podize u "agenciji" ili preko westernuniona radnik nema kome da se zali posto je sve kompletno na crno.
Nije sjajno, dosta toga je neizvesno ali kome treba kinta moze da ode.

Ps. kontrole na izlazu iz fabrike su rigorozne i svako ko planira da radi za telefone i slicno bolje da ne pokusava.

Космет је Србија
Posts: 430
Joined: Thu Feb 18, 2016 1:28 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby Космет је Србија » Sat Feb 25, 2017 11:39 pm

Нагребеш за та 3 месеца 2 сома плафон а вероватно и мање и шта као живиш до следећег одласка? Нису неке паре искрено.

SAO_Zeljin
Posts: 712
Joined: Sun Feb 07, 2016 10:57 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby SAO_Zeljin » Sat Feb 25, 2017 11:49 pm

jbg ako sedis kuci i ne radis nista potrosices za ta tri meseca 300e minimum i otici ces u minus :mrgreen:

Ko ima neki plan sta bi da uradi sa 2000e a nema ih treba da rizikuje i da ode pa sta bude. Ko nema neki plan treba sto pre da ga napravi, ukljucivao on tih 2k evra ili ne. Najgore je pustiti da vreme prolazi i zamlacivati se glupostima tipa predstojeci izbori, naravno ako oni nisu deo nekog plana kao kod Nexona i Tizle :mrgreen:

User avatar
1748
Posts: 489
Joined: Tue Feb 02, 2016 11:43 am

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby 1748 » Sun Feb 26, 2017 1:07 am

Da, zaboravih da napisem da moze da se desi da ljudi dodju tamo, rade par nedelja i dobiju sut kartu jer posla vise nema. Uloze par stotina eura da odu, a ne zarade ni 20% da pokriju troskove.

Generalno, jebeno je otici, ko izdrzi 1. odlazak svaki naredni mu je laksi jer se otvaraju mogucnosti da napredujes, a tad je malo isplativije otici.
Igrao sa drugom PES. Izgubio.
Dzojstik mu nije odgovarao.

santamarija
Posts: 283
Joined: Mon Feb 15, 2016 11:32 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby santamarija » Sun Feb 26, 2017 11:00 am

Moja plata sa 23 godine radnog staza u drzavnom preduzecu iznosi 26 000 dinara. Tu su i topli obrok i regres i sva primanja,namakne se koji prekovremeni sat u toku meseca 12-15 sati i to sve izadje 28000 dinara. Pomnozite to sa 12 meseci pa vidite koliki je godisnji prihod. Kad radim prvu ustajem u 4 i 15 . U sav taj novac oduzmite koju kaznu godisnje,pojas,svetla i slicno a ne racunajte ne daj Boze kao ja kaznu od 20 000 za izazivanje male saobracajne nesrece. Znaci to vam je zarada na godisnjem nivou plafon 2 soma evra.

Ako tamo moze da se zaradi za 4-5 meseci taj novac i ako je iole sigurica , zar nije pametnije otici odraditi te mesece i onda se vrnuti ovamo da ladis jajca preostalo vreme u godini dana . Napomenucu vas da ovde moram da komuniciram sa sefom koji kada sabira prekovremene sate,sabira juce 30 minuta,prekjuce 45 minuta itd i kaze imas ukupno 300 minuta to ti je 3 prekovremena sata . Debil,deli sate sa 100 jer je nepismen i glup !!!!!!!!!!!!!!

Posto Madjarska nije daleko i troskovi prevoza nisu skupi i ne moze mnogo da se kiksa,moj vam je savet da idete,naravno ako su iole pristojni uslovi ,mislim na smestaj,hranu i to.

Moja jedina prednost je sto mogu da odem u banku dignem neki kreditic i sto mogu na administrativnu zabranu da kupim sta hocu,konkretno na garderobu mislim ,neke sitne kucne aparate....Vise nemam mogucnosti ni nesto da iskoristim sto se tice odlaska negde sa autom jer ima DZPS,tako da sam pod nazorom stalno.

Za dva odlaska ako se pristedi ,moze da se skupi dovoljno novca da se pokrene neki poslic ovde,ali to vam nije moja preporuka. Recimo ulog za neki malnjiak od 20-ak ari vam je oko par soma evra da malinjak puca,a prihod od tog malinjaka moze da dosegne cifru da se jedan covek zaradi istu ovu godisnju platu koju ja imam a radnuce par meseci.....ali to nije preporuka jer malina je jedne godine 230 dinara po kilogramu,jedne 150,jer te drzava jebe u zdrav mozak,zato palite odavde sto pre.......

User avatar
Brdja
Posts: 1594
Joined: Mon Feb 01, 2016 1:06 am

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby Brdja » Sun Feb 26, 2017 11:20 am

Da me ne shvatiš pogrešno, ali zbog čega toliko dugo radiš u jednoj firmi za tako male pare? Jbg, hoćete da imate ugodnosti i prednosti državnog posla, sve ima svoju cenu.
Spustili su tenzije,
izdali su prezime,
izdali ste pretke,
eto sto vas narod prezire.

santamarija
Posts: 283
Joined: Mon Feb 15, 2016 11:32 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby santamarija » Sun Feb 26, 2017 9:00 pm

Brdja wrote:Da me ne shvatiš pogrešno, ali zbog čega toliko dugo radiš u jednoj firmi za tako male pare? Jbg, hoćete da imate ugodnosti i prednosti državnog posla, sve ima svoju cenu.

pored tog posla radim dodatni posao,i plus gajim maline a izdrzavam dva studenta !!!!!!!!! da li bi ti radio tu ili bi napustio to u ovim godinama .??????..i bas me interesuje na koje koje prinadleznosti mislis....ne bi me to pitao da ne razmisljas pogresno,jesam li pre 25,6 godina trebao da isto tako kazem necu drzavni taj posao ocu u eps i necu da radim za male pare...u vreme kostunice se moglo lepo ziveti od tog posla,i u ranijim nekim periodima ...danaj je to krs ......nemoj mesati drzavne prinadleznosti sa obicnim radnikom srednje strucne spreme...ne shvatam te pogresno...diskutujemo....

ovo je zemlja beez kriterijuma,bez sudstva,bez pravde i zakona i ko zeli uredjen zivot i da zivi od svog rada treba da plai odavde....skolujem decu i kostaju me poprilicno jedan stan u n.sadu,jedan u bg...jedan ovde srecom u mom vlasnistvu koji mi je otac ostavio,a ja ne mogu da ga posteno odrzavam .....da sam mladji zaplaio bi u roku od odma .....i da nemam ovaj dodatni posao,sigurno bi zapalio radi dece da ih iskolujem

User avatar
ZoranKalezic
Posts: 122
Joined: Sun Feb 07, 2016 1:26 am
Location: поред Дунава

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby ZoranKalezic » Sun Feb 26, 2017 9:25 pm

Чије овце тога и планина

User avatar
ZoranKalezic
Posts: 122
Joined: Sun Feb 07, 2016 1:26 am
Location: поред Дунава

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby ZoranKalezic » Sun Feb 26, 2017 9:28 pm

Neko je na proslom forumu cini mi se pisao kako radi sa klincima u Kini,konkretno uci ih engleski...jutros je bila neka prica o tome u jutarnjem programu..kao traze 20 000 ljudi...nije potrebno da se ima neki sertifikat o znanju engleskog,vec se znanje proverava na intervjuu...dal ima neko neku informaciju o tome?
Чије овце тога и планина

User avatar
Rođaci
Posts: 3885
Joined: Sun Jan 31, 2016 11:07 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby Rođaci » Sun Feb 26, 2017 9:51 pm

moj drugar otišao tako
u roku od odma' našao dva posla, jedan u nekoj školi, drugi da predaje pravnicima
oni koji su u kontaktu s njim kažu da klincima objašnjavaš tako što s tobom rade dvoje kineskih diplomiranih profesora engleskog i oni prevode na kineski
beli čovek im je i dalje fascinacija i zato lagano odlaze ljudi odavde

santamarija
Posts: 283
Joined: Mon Feb 15, 2016 11:32 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby santamarija » Sun Feb 26, 2017 9:59 pm

ZoranKalezic wrote:ovakva nas sudbina ceka https://www.youtube.com/watch?v=fBSel9oQGP0



nece,zilav smo mi narod i umemo da se snadjemo....ne kazem da nece biti pojeidnacnih slucajeva,trpilo nam je veliko,ali kad pukne kod raje neko je jebo jeza debelo !!!!!!!!!!!!!!!!!

User avatar
Brdja
Posts: 1594
Joined: Mon Feb 01, 2016 1:06 am

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby Brdja » Sun Feb 26, 2017 11:07 pm

@santamarija, ne znam kako je kod tebe u firmi tj ne znam ni u kojoj firmi radiš ali kod nas u Bg znam dosta primera gde ljudi po državnim firmama rade za male pare ali neće da napuste jer na poslu bleje, rade nešto malo ili ne rade ništa, uzimaju dugačke plaćene odmore i bolovanja, imaju sigurnost da su primljeni za stalno a takvi u državnoj firmi ne dobijaju otkaz i što im je najvažnije mogu jako često da u radno vreme rade svoj privatni posao. To su te neke privilegije na koje sam mislio.
Tebi nije mala plata od skoro, pretpostavljam da si oduvek imao takvu platu. Dobro, standard se menja, sve je skuplje a plate iste. Samo u Srbiji se ljudi vežu za jedan posao i ceo život provedu u jednoj firmi. Možeš u privatnoj firmi da radiš kao vozač (ako sam dobro shvatio, to ti je posao) za 40 000 pa i više. Ne kažem da si ti takav ali u mojoj okolini ljudi neće kod privatnika da rade jer, gle čuda, moraju da rade tamo. Kao, nemam sigurnost. Pa trudi se i radi kako treba pa ćeš je imati. A ne, navikli da bleje pa prpa dupe od privatnika. A kukaju na male plate. E sad, što se tiče tebe, ako sam dobro shvatio, imaš 40 i kusur godina. Zbog čega ti sad ne bi mogao da nađeš posao kod privatnika? Ne daješ otkaz tu gde jesi dok ne nađeš ono što ti odgovara. Ali jbg, Srbi ne daju otkaz u državnoj firmi pa makar radili i za džabe. Opet, dolazimo do prvog dela mog posta, ne mogu da lade jaja i rade privatno u dok im ide radno vreme u državnoj firmi.
Za sve ovo što sam napisao šta i kako se radi u državnim firmama imam primere iz bliske okoline, nisam ništa pisao napamet.
Edit: pre 25,6 god nisi trebao ali u poslednjih 10 god državne firme propadaju (i duže), nije to odjednom. A ti si tada bio dosta mlađi. Nije da nisi mogao da tražiš drugi posao (ako su već godine izgovor). Nije nam država ne znam ni ja kako sigurna i dobra pa da si se nadao da će biti bolje.
Spustili su tenzije,
izdali su prezime,
izdali ste pretke,
eto sto vas narod prezire.

fedayn82
Posts: 144
Joined: Sun Feb 14, 2016 7:08 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby fedayn82 » Sun Feb 26, 2017 11:55 pm

U vezi Kine i predavanja engleskog tamo, tekst od nase zene sa lica mesta sto bi se reklo:
Izvor: http://www.facebook.com/putokosvetabici ... 8646207664

Pre početka prvog časa treba da se nađem sa Xu, mojom kineskom asistentkinjom i takođe nastavnicom engleskog. Upoznale smo se juče, na radnom sastanku u zbornici. Nismo imale mnogo prilike da pričamo, ali i iz onih nekoliko minuta razgovora shvatila sam da će nam sporazumevanje biti veliki problem. Xuino znanje engleskog je na nivou početničkog, pa čak i kada sam govorila veoma sporo i ponavljala rečenice po nekoliko puta, uglavnom me nije razumela.

Sada ona treba da me sprovede po odeljenjima i predstavi učenicima. I da mi se kasnije nađe pri ruci za sve što mi bude trebalo.

*
U ogromnom školskom dvorištu učenici su poređani u desetine kolona. Ne mogu da procenim koliko tačno ima dece, ali sigurno ih je nekoliko stotina. Svi imaju crvene pionirske marame. Gledaju u muškarca na improvizovanoj bini koji nešto govori u mikrofon. Ozvučenje je preglasno.

Kada on završi, sa razglasa krene muzika i svi đaci složno počnu da vežbaju. Istežu se, ponavljaju čučnjeve, skakuću, okreću se, savijaju... Kineska opsednutost vežbama na otvorenom oduvek me je zadivljivala. Parkovi i javne površine prepune su ljudi koji ujutru i predveče vežbaju uz muziku. Nisam znala da je to praksa i u školama.

Vidim samo nekoliko odraslih, verovatno nastavnika. Oni nisu aktivni. Stoje u grupicama i pričaju između sebe.

Kada prođem pored jedne grupe od trojice-četvorice muškaraca, kako bih fotografisala decu, ovi me svi upadljivo pogledaju. Javim im se, ali oni ništa ne odgovore, samo nastave da pilje u mene.

Zaboravila sam kako izgleda biti stranac u Kini.

*
Školu čine tri objekta, koji obrazuju ćirilićno slovo П. Dve naspramne zgrade povezuju mostovi, po jedan na svakom od tri nivoa. Oni su natkriljeni, a takvi su i ostali hodnici-terase koji vode između učionica. Tek kada sa Xu obiđem ceo jedan sprat, otkrijem da i po sredini postoji most. Prilično je lako da nastavnik ovde zaluta.

Razredi i odeljenja obeleženi su kombinovanim slovima kineskog pisma i brojem. Pošto ne znam ni reč mandarinskog, biće problem da pronađem odgovarajući razred. Za sada se niko nije dosetio da iscrta shemu razreda po odeljenjima. Pitam Xu za to, ali kaže da niko ne zna tačan raspored učionica. No zato mi je spremila ris papira sa odštampanim imenima svih mojih đaka. Na kineskom, naravno.

Ipak, najgori su vecei. Na svakom spratu nalazi se po jedan, odvojeno za devojčice i dačake. Njih koriste i nastavnici. To ne bi bilo strašno, da nije reč o klasičnim kineskim veceima bez vrata i sa pregradama do pola, dok se nužda obavlja iznad zajedničkog kanala kojim protiče voda. Ulazila sam i u gore vecee po kineskim zabitima, koji nisu imali ni ovo pola metra pregrade, već smo svi zajedno čučali jedni do drugih i pride se razgovarali. Nije izostajalo ni čitanje novina za one koji bi se zadržali težim poslom nad kanalom.

Postavljam sebi kao cilj da se uzdržim od odlaska u toalet do pauze za ručak ili kraja radnog vremena. Ne privlači me ideja da mi radoznale devojčice zaviruju iza zidića. Za moje predstave, razgolićeni gluteus razgolićuje i autoritet svog vlasnika.

*
Prema rasporedu, predajem trećem, četvrtom i petom razredu koji imaju po pet-šest odeljenja, kao i u dva dodatna odeljenja u drugoj školi.

Moj prvi čas je sa trećacima. Najmlađi su, pa se nadam da će mi sa njima biti lakše ovo vatreno krštenje. Prošlo je više od dvadeset godina otkako sam predavala u nekoj školi.

Sledim Xu niz hodnik, po kome deca i dalje jurcaju iako je već zvonilo za početak časa. Neka od njih me zaustavljaju da bismo se rukovali, da bih im se potpisala u svesku ili da bi mi dobacili petaka. Čini se da su jako ushićena zbog mog prisustva u njihovoj školi.

*
Učionica je mnogo veća nego one u Srbiji. Ima dvoja vrata koja vode na glavni hodnik. Oba su otvorena, kao i svi prozori, iako je napolju hladno. Unutra nema grejanja i svi đaci sede u žuto-plavim trenerkama, uniformama ove škole, koje su obukli preko jakni i kaputa, a neki imaju i rukavice.

Moj ulazak izaziva veliku galamu. Xu mi kaže da su uzbuđeni i da je to uzrok što se ne smiruju nekoliko minuta. Ona ih stišava, a zatim im priča nešto na kineskom. U međuvremenu, ja brojim redove i klupe, te zbrajam ukupno šezdeset troje đaka.

Upinjem se da se ne obeshrabrim već na početku. Uprkos tim uslovima, nešto ću ipak moći da uradim. Valjda.

*
Skoro niko od đaka nema knjigu. Prvi je dan, pa ne znaju raspored. A nemaju ni sveske, uglavnom.

Idem od jednog do drugog i pokazujem im da uzmu neki papir na kome će pisati. Xu je već otišla, ali i ona im je rekla da to pripreme. Međutim, svi sede za praznim klupama. Čekaju da im ponaosob pokažem da uzmu papir i olovku. A onda i da im pokažem da treba da pišu sve što i ja napišem na tabli. Prvih deset minuta prolazi u tome.

Ni kompjuter ne radi, tako da odustajem od projecije slika, video-klipova i pazli koje sam pripremila za današnju lekciju. Učimo nazive dana u nedelji.

Znanje ovih trećaka je ispod nivoa dece u vrtićima koja su tek počela da uče engleski. Ništa ne znaju. Shodno tome, ništa me i ne razumeju.

Jedna četvrtina prestaje da prati već nakon prvih nekoliko minuta. Postaju nemirni i ometaju druge. Ovi rado prihvataju poziv na priču i igru. Sve su glasniji.

Moram da vičem kako bi se utišali. Onda se smire na dva minuta, pa ponovo počne galama.

*
Od Nataše sam čula da su se u prošlom semestru svi strani nastavnici žalili zbog nediscipline i nemogućih uslova za rad. Problem je verovatno u tome što se ’govorni engleski’, koji mi predajemo, ne ocenjuje. Ovo je prva godina kako su to uneli u program ovdašnjih škola i za sada je samo eksperiment.

Iznenađena sam zbog saznanja da učenici imaju engleski svakog dana, ali sa svojim kineskim nastavnicama. Jedna od njih je i Xu. U kacelariji za učitelje jezika pokazala mi je udžbenik po kome rade. On je dvojezični, a prati ga i audio materijal. Tokom odmora i kad nemaju čas, nastavnice slušaju audio lekcije preko slušalica. U međuvremenu, ispravljaju zadatke učenicima.

Pitala sam Xu da li je reč o diktatima, ali je ona negirala. Nije mogla da mi objasni, pa mi je pokazala na primeru jedne lekcije kako izgleda čas engleskog.

Nastavnik čita rečenicu iz knjige, a deca je uglas ponove za njim. Zatim tu rečenicu prepisuju u sveske. Na kraju časa, nastavnik pokupi sveske i pregleda ih u zbornici. Ocenjuje se koliko tačno su učenici nešto prepisali.

Iz glave mi ne izlazi ono starovremsko vjeruju: „Prepisivanje je majka znanja“.

*
Od drugog časa koristim mikrofon, kao i svi kineski nastavnici. Vidim da neki od njih nose i prut. Ne znam da li samo kako bi njime pokazivali na tabli ili platnu za projekcije, ili ga možda upotrebljavaju i kao kaznenu meru protiv nemirnih đaka. Činjenica je da njih slušaju i da su neuporedivno mirniji na njihovim časovima.

Sa mikrofonom je dosta bolje, mada me i dalje nadglasavaju. Dobar deo svakog časa odlazi mi na smirivanje najnemirnijih đaka, na utišavanje celog odeljenja, na patroliranje između klupa. U proseku, na svakih deset minuta moram da se proderem kako bi se utišali. Na to izgubim po dva-tri minuta. Uz onih desetak koliko mi ode na početku časa dok ih umolim da svi izvade knjige i sveske iz torbi i stave ih na klupu, te da svi počnu da pišu, pola časa mi prolazi uludo.

*
„What day is today?“, pitam odeljenje. I odmah nastavljam: „Today is...“

„What day is today? Today is...“, horski se oglašava osamdeset jedan učenik.

Ovo je moje najbrojnije odeljenje. Sede u tri kolone sa po tri klupe u svakom redu, kojih ima devet. U svakoj koloni sadržan je po jedan prosečan srpski razred.

„Write in your notbook“, kažem, a hor mehanički ponavlja: „Write in your notebook.“

Postaje mi jasno zašto u Kini, kao i u mnogim drugim delovima Azije, ljudi naprosto ponove kad ih nešto pitam na engleskom. To me je oduvek nerviralo. Delovalo je kao da se sprdaju samnom. A u stvari su samo radili ono čemu su ih učili od đačkih klupa. Ono u čemu su najmanje mogli da pogreše.

*
U kineskim državnim školama časovi traju po četrdeset minuta. Nastava počinje oko devet i odvija se dvokratno: tri časa pre podne, sa odmorima od po petnaest i deset minuta. Nakon trećeg časa, sledi pauza za ručak u trajanju od dva i po sata. Popodnevna nastava počinje oko dva, i ta smena takođe ima blok od po tri časa sa prvim odmorom od petnaest i drugim od deset minuta.

Posle zvona za kraj trećeg časa, učenici izlaze na hodnike i postroje se u kolone. Njihov razredni starešina vodi ih u menzu na ručak. Tamo se hrane sva deca koja žive u kampusu. Decu iz Dexinga čekaju roditelji u dvorištu škole i odvode ih kućama.

I za nastavnike je obezbeđen zajednički obrok, ali Nataša mi je rekla da je za njene pojmove ta hrana nejestiva.

„Ne mogu da jedem kokošje nižice i kože životinja pripremljene na hiljadu načina, u masnim supama“, rekla mi je još pre mog dolaska.

Dovoljno slikovito da i ne poželim da privirim u tu kuhinju. Radije odlazim u sobu, koja je ionako na pet minuta pešice od škole.

Pripremam sebi jednostavan ali ukusan obed. I Nataša dolazi na pauzu, koju koristi da odspava dva sata. Ja pak trošim vreme na internetu, priperemajući časove za četvrti i peti razred, koje imam narednih dana.

*
Popodnevni časovi su mi mnogo uspešniji. Već sam se malo ispraksovala, a i u ovim učionicama rade kompjuteri pa mogu da upotrebim multimedijalni materijal. Deci je sad neuporedivo zabavnije, jer napokon nešto i razumeju. Gledamo spot dečije rep pesme za učenje naziva dana u nedelji. Počinjem da pevam i da se njišem u ritmu, a đaci me prate. Ovo im se dopada i najzad svi učestvuju. Potom se takmiče u rešavanju osmomerki i traženju skrivenih naziva dana. Nakon svega, prilično sam zadovoljna, a ne osećam ni preveliki umor.

U tri i petnaest završavam sa petim časom i odlazim u svoju sobu. Tamo je tišina i mogu da ćutim. Biće mi potrebna velika doza tihovanja kako bih preživela mecece koji su preda mnom.

P.s. naglašavam da je reč o public school i to u unutrašnjosti; privatne škole i trening centri su druga priča, kao i škole u velikim gradovima.
Ниси храбар као Јагода!

Космет је Србија
Posts: 430
Joined: Thu Feb 18, 2016 1:28 pm

Re: Послови, искуства са послодавцима, курсеви...

Postby Космет је Србија » Mon Feb 27, 2017 12:32 am

1748 wrote:Da, zaboravih da napisem da moze da se desi da ljudi dodju tamo, rade par nedelja i dobiju sut kartu jer posla vise nema. Uloze par stotina eura da odu, a ne zarade ni 20% da pokriju troskove.

Generalno, jebeno je otici, ko izdrzi 1. odlazak svaki naredni mu je laksi jer se otvaraju mogucnosti da napredujes, a tad je malo isplativije otici.


Да ли се икада може десити да ти иде стаж макар ишао и 100 пута одавде на 3 месеца? Неко је овде писао да мораш тамо да останеш на дуже што је и нормално да би те примили.


Return to “Само опуштено”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 19 guests