Bande

Разонода, спорт, музика, филмови, серије, занимљиви клипови...
User avatar
Tilt
Posts: 367
Joined: Wed Nov 09, 2016 8:03 pm

Re: Bande

Postby Tilt » Tue Dec 27, 2016 11:00 am

B92: Krvavi Božić u Čikagu: 40 upucanih, 12 ubijenih http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... id=1214466

User avatar
lost&found
Posts: 1105
Joined: Wed Feb 03, 2016 10:40 pm

Re: Bande

Postby lost&found » Tue Dec 27, 2016 11:04 am

Bukvalno krenuh da okacim ovo, Tilt brzi

riper
Posts: 1175
Joined: Mon Feb 01, 2016 8:22 am

Re: Bande

Postby riper » Thu Jan 05, 2017 9:31 am

Nova godina pocela je krvavo u Brazilu. Dok su svi izvestavali o teroristickom napadu u Istanbulu, prosla je skoro neopazeno vest da se u zatvoru u gradu Manausu (mi starij koji smo citali stripove znamo da je Manaus mesto gde zivi legendarni Mister No) dogodio jedan od najgorih masakara.

U pobuni zatvorenika ubijeno je definitivno vise od 60 ljudi, dok neke najnovije brojke govore da je mrtvih vise od 80. Takodje, procenjuje se da je vise od 100 zatvorenika pobeglo, mada vlasti ne daju informacije o ovome. Jedino se zna da je 20 zatvorenika uhvaceno nakon bekstva, ali to definitivno nije ni blizu onog broja koji je zapalio iz zatvora.

Nekoliko postova ranije pisao sam o masakru u zatvoru Kurundiru 1992. godine, gde je policija u gusenju pobune surovo streljala vise od 100 zatvorenika koji su se vec predali. Ovoga puta policija nije ubila nijednog zatvorenika, sami su se poubijali medjusobno, a ocevici prenose da su skoro sva tela unakazena, obezglavljena, da su delovi tela razbacani po zatvoru i da su hodnici pretvoreni u reke krvi.

Za ovo se vec sada kaze da je najveci masakr u brazilskim zatvorima od Kurundirua, ali kako se broje zrtve, moguce je da ce cak i premasiti Karandiru. Ono po cemu ovo ima donekle veze sa Kurundiruom, je ucestvovanje najvece brazilske bande Primero Comanda Capital (PCC), koja je nastala 1993. godine kao odgovor zatvorenika na masakr koji je pocinila policija u Kurundiruu. Koga mrzi samo cu podsetiti, ova banda je najmocija u Brazilu, drze pod kontrolom ogroman broj zatvora, gde po potrebi koordinisu pobune.

Ova banda je svoju ogromnu snagu pokazala kada je organizovala i dve velike pobune, bukvalno dva ulicna rata protiv policije u Sao Paolu, gde je pobijen veliki broj policajaca. Kao sto rekoh, pisao sam vise o tome na prethodnoj strani, da se ne ponavljam previse.

Sta je ovde zanimljivo, prema izvestaju medija, u pobuni u zatvoru u Manausu, PCC je ta koja je najebala. Koliko sam skapirao, nisu oni bili ti koji su izdominirali, vec je to lokalna ekipa, banda koju zovu Severna familija. Imajuci u vidu da sam citao samo medije na engleskom jeziku, ne znam koji je izvorni naziv za ovu bandu, strani mediji je zovu „Family of the North“ (FDN). Oni su digli pobunu prvog dana nove godine, za vreme posete porodica zatvorenicima.

Imajuci u vidu da je i zatvor u Manausu prepunjen (namenjen za oko 450 zatvorenika, a lezalo ih vise od 1.100), nije im bilo tesko da naprave haos. Kazu da su imali manju razmenu vatre sa cuvarima, onda su ih savladali i njih 12 uzeli kao taoce. Za to vreme su krenuli da masakriraju ekipu iz PCC-a i drugih rivalskih bandi. Istovremeno su pregovarali sa vlastima, imali su jako malo zahteva, trebalo im je samo vremena da zavrse posao. Kada su zavrsili sve se svelo na neka dva zahteva, da ne budu prebaceni u neki drugi zatvor (to je ujedno i najcesci motiv mnogih pobuna kada se ekipa prebacuje iz zatvora u zatvor) i da ne budu maltretirani od strane cuvara.

Kao sto rekoh, nagadja se da je vise od 100 zatvorenika pobeglo. Imajuci u vidu da se Manaus nalazi u sred amazonske sume na reci Amazon, lako je izgubiti se u dzungli, gde kriminalne grupe imaju svoja skrovista.

Inace, PCC je jako ozbiljna banda koja nije imala ozbiljnih rivala. Nastala je u zatvorima Sao Paola, prosirila se na ulice te brazilske drzave pa onda i dalje. Jedini ko bi im bio prirodni neprijatelj je najveca brazilska banda Comando Vermelho (Crvena komanda), koja je nastala krajem 60ih godina u zatvorima Rio de Zaneira. Banda je dobila naziv po tome sto je u pocetku to bila neka vrsta revolucionarne organizacije, simbioze kriminalaca i politickih zatvorenika, levicara, marksista. Kako je ojacala, banda je izgubila te neke politicke ideale, ostao je samo onaj kriminalni deo. Comanda Vermelho kontrolise najveci broj brazilskih favela, a u prijateljskim je odnosima sa PCC, tako da su u Brzilu oni nenadjebivi.

Zbog toga i cudi sto je jedna lokalna banda uspela ovako da osakati PCC. Mada Manaus je kao sto sam rekao, prilicno izolovan grad u sred dzungle, tamo izgleda vaze druga pravila.

Ovde cu jos samo pomenuti jedan post koji sam procitao na delije.net na sekciji o juznoj americi, gde je neki momak pisao malo o PCC i njihovom uticaju na navijacke grupe, odnosno torcide. Tome je prethodila neka manja rasprava o tome kako je moguce da u Argentini bude tako surovih obracuna, a u Brazilu, koji deluje mnogo haoticnije, da tako necega ima u manjoj meri.

Lik koji je postovao na forumu ostavio je neke linkove, na zalost na portugalskom, gde se govori da je upravo PCC uticala na mnoge brazilske torcide da odjebu nerede jer je to lose za posao. Imajuci u vidu da su oni izdali to naredjenje, to je onda amin. Cak se pominje da su uoci Mundijala 2014. godine iskontrolisali najveci broj kriminalaca da ne prave sranja, imajuci u vidu da je bezbednosni aspekt bio najveci problem kod organizacije igara u Brazilu. Naravno, ovo je bio neki dil sa vlastima gde je banda dobila neke povlastice.

Ono cega se ja secam, to je da su uoci Mundijala vodje PCC pretile da ce biti krvi i da ce bas tada dici ustanak. Imali su nekoliko akcija koje bi mediji, da su se odigrale na tlu Evrope, okarakterisali kao teroristicke, da bi dali do znanja da se ne sale. Valjda je nakon toga sklopljen neki nezvanicni dil da vlasti popuste, okrenu oci na drugu stranu na ono sto PCC radi u zatvorima i na ulicama.

Zao mi je sto nemam vise informacija, jer najbolje informacije o ovim stvarima mogu se dobiti od izvornih brazilskih medija, portala, blogova. Ogranicenje u jeziku i slabo interesovanje zapadnih medija na engleskom da se udube u pricu dovodi samo do nekih povrsnih informacije i ne moze da se nasluti totalno ludilo koje tamo vlada.

User avatar
1958
Posts: 1157
Joined: Sun Feb 07, 2016 2:41 pm

Re: Bande

Postby 1958 » Sat Jan 07, 2017 10:52 am

http://www.imdb.com/title/tt0293007/

Odma sam se setio ripera :D
Често одем до на село

Gomorrah
Posts: 92
Joined: Thu Jun 16, 2016 3:51 pm

Re: Bande

Postby Gomorrah » Sat Jan 07, 2017 1:13 pm

Bas sam sinoc gledao taj fim, nije losa prica, po istinitom je dogadjaju samo sto ima dosta ,,humora,, sto mislim i da nije bas slucaj u tim rupetinama...

User avatar
Солунац
Posts: 55
Joined: Fri Feb 05, 2016 11:59 am

Re: Bande

Postby Солунац » Sat Jan 07, 2017 7:40 pm

Gledam na TV-u o tome al sve u najkracim crtama, mrsavo. Setim se odmah gde mogu naci vise informacija o tome :D

Brazil, jako cudna zemlja iz mnogo razloga. Puno razlicitosti.


@riper
Svaka ti cast na tekstovima!


Slabo su mediji propratili to, isto kao i pucnjavu u Cikagu za novu godinu. Mediji su cudo, da se tako nesto desilo u Rusiji npr, zapadni mediji bi orgijali.

User avatar
Bruno Sulak
Posts: 750
Joined: Wed Feb 03, 2016 11:27 am
Location: Cannes

Re: Bande

Postby Bruno Sulak » Sun Jan 08, 2017 9:19 pm

Na Nacionalnoj Geografiji imate radnim danima u 00:00 emisiju Svet podzemlja. Ne znam kad je pocela da se emituje, ja sam uhvatio tri epizode do sada. Ako neko moze da postavi link sa imdb-a pa da vidim koliko jos ima epizoda.

Prva je bila sverc oruzja. Uglavnom prave ga po nekim kolibama na Filipinima, par momaka napravi 5 pistolja za mesec dana i proda ih za 115 dolara po komadu. Kasnije se to prosvercuje u SAD i proda za hiljadarku. Velika je potraznja jer oni nemaju serijske brojeve i ne mogu nikako da ti udju u trag.

Druga je bila kockanje i te fore. Tu je neki lik sa vestackim zubima dosta pricao. Najvise je akcenat bio na ilegalnim tucama kerova, gde su ljudi pricali neke cake sta rade. Npr jedan naprasi kera kokainom i onda kad ga ovaj drugi ujede sav se izbezumi.

Treca je bila prostitucija. Japanke i Kineskinje masovno dolaze pa ih hvataju vec na aerodromu. Tu su i lokalni makroi koji imaju svoje price. Ima dobrih picaka da se vidi. Uglavnom su desavanja na Kaliforniji.

Inace emisija je na foru "Narko biznis" koja je isto pre isla na nacionalnoj geografiji. Takodje, sutra pocinje emisija "Corkirani u inostranstvu". Isto je isla pre ali nisam bas puno ispratio.

edit: nasao http://www.imdb.com/title/tt4480608/epi ... p_ep_sn_pv

dok
Posts: 54
Joined: Tue Apr 05, 2016 11:02 pm

Re: Bande

Postby dok » Mon Jan 09, 2017 3:16 pm

Bruno Sulak wrote:Na Nacionalnoj Geografiji imate radnim danima u 00:00 emisiju Svet podzemlja. Ne znam kad je pocela da se emituje, ja sam uhvatio tri epizode do sada. Ako neko moze da postavi link sa imdb-a pa da vidim koliko jos ima epizoda.

Prva je bila sverc oruzja. Uglavnom prave ga po nekim kolibama na Filipinima, par momaka napravi 5 pistolja za mesec dana i proda ih za 115 dolara po komadu. Kasnije se to prosvercuje u SAD i proda za hiljadarku. Velika je potraznja jer oni nemaju serijske brojeve i ne mogu nikako da ti udju u trag.

Druga je bila kockanje i te fore. Tu je neki lik sa vestackim zubima dosta pricao. Najvise je akcenat bio na ilegalnim tucama kerova, gde su ljudi pricali neke cake sta rade. Npr jedan naprasi kera kokainom i onda kad ga ovaj drugi ujede sav se izbezumi.

Treca je bila prostitucija. Japanke i Kineskinje masovno dolaze pa ih hvataju vec na aerodromu. Tu su i lokalni makroi koji imaju svoje price. Ima dobrih picaka da se vidi. Uglavnom su desavanja na Kaliforniji.

Inace emisija je na foru "Narko biznis" koja je isto pre isla na nacionalnoj geografiji. Takodje, sutra pocinje emisija "Corkirani u inostranstvu". Isto je isla pre ali nisam bas puno ispratio.

edit: nasao http://www.imdb.com/title/tt4480608/epi ... p_ep_sn_pv

uglavnom vrte iste stvari poslednjih par godina,cini mi se da je noviji serijal pod nazivom ubaceni na sezdeset dana,to je neka vrsta rijalitija u kome dobrovoljce ubacuju na dav meseca u zatvor!prati li iko to?

riper
Posts: 1175
Joined: Mon Feb 01, 2016 8:22 am

Re: Bande

Postby riper » Tue Jan 10, 2017 11:31 am

Pola sata pisem post, prvi put da to ne radim u vordu, posaljem ga, zabode mi net i izgubim ga. Htedoh da napisem rec dve o dokumentarcima o bandama, ali i ostalim dokumentarcima koji se trenutno prikazuju.

Ima onaj serijal Gangland, koji je pokrio skoro sve najbitnije bande u SAD i sire. Po mom misljenju to je dokumentarac veoma niskog kvaliteta. Oni u tom serijalu imaju materijala za nekih desetak minuta, a to na vestacki nacin razvuku na 45 minuta. Stalno vracaju radnju, ponavljaju ponovljene podatke, vise puta emituju iste pokrivalice, uvek nadju nekog bivseg clana bande/pokajnika koji daje kao neke insajderske informacije. Dokumentarac je dobar za osnovne podatke, ali skoro nikada ne stavlja stvari u neki siri kontekst. Plus naracija je lozacka, onaj lik sa glasom u svakoj recenici glumi orgazam.

Ros Kemp je nesto bolji, ali i njegova emisija ima previse klisea. On ima bolje sagovornike, malo dublje udje u pricu, ali ni to nije onako kako bi trebalo da bude.

Ima jedan nagradjivani dokumentarac koji prati pricu meksickih seljaka koji su se samoorganizovali da teraju kartele iz sela, dok sa druge strane istovremeno prati paramiliciju sastavljenu od americkih belaca koji patroliraju granicom i sami brane svoje posede od meksickih migranata. Tema je zanimljiva, neki dogadjaji su snimani dok su se desavali, ali kolicina patetike je tolika da je bilo mucno gledati. Oni kadrovi kada HD kamerom hvata zamisljen izraz lica sagovornika gde zumira svaku boru, suzu u ocima i slicno. Dokumentarac nema naracije, vec samo sagovornici koji pricaju u kameru, tako da dokumentarac ima i tu dozu rijaliti programa.

TO je i valjda neki novi trend u snimanju dokumentaraca, sto vise patetike, kadrova koji isticu vaznost neke misli, bez naracije za koju smatram da je potrebna kako bi se rekli neki bitni podaci. Ima novi serijal na Nacional Geographic kanalu zove se Facing, gde se portretisu neki bitni ljudi iz raznih oblasti. U prvoj sezoni Sadam Husein, Sudz Najt (Suge Knight) osnivac Death Row Recordsa, Svarceneger , Putin i mozda jos neko.

Emisija o Putinu je bila takva da ti se stomak prevrne. Sagovornici one debilke iz Pusi Rajots i neki intelektualci antiputinovski nastrojeni. Mislim da je zadnji komentar bio “Ruski narod zasluzuje bolje” koju je izrekao neki od “intelektualaca” koji sedi u fotelji, pogled u daljini oci suzne, kamera zumira bore, oci, glavu, taj zamisljen pogled, tako na neki mudar, prorocki nacin se zavrsi dokumentarac. Ovde recima ne mogu opisati tu kolicinu patetike koja je u dokumentarcu, bukvalno bljuvotina.

Dakle kada se ozbiljne teme obradjuju na jako los nacin, onda tek teme poput bandi nemaju sanse da budu dobro obradjene od navedenih mejnstrim medijia.

U poslednje vreme jedan od najboljih dokumentaraca koje sam gledao radila je Al Dzazira, a prati zivot jedne devojke koja zivi u Rocinji (ili Rohinji kakogod), jednoj od najvecih favela u Riju. Devojku su prvi put snimali kada je imala osam godina, pa deset godina kasnije, pa jos dve godine posle toga. Ako se secam u pitanju su 2002. godina, 2012. i 2014. godina. Prvi put sam zaista video da i u tim favelama postoji zivot. Bande i kriminal su naravno prisutni, ali svi ti ljudi imaju svoje zivote, najveci broj njih nema veze sa kriminalom, osim sto zivi u tom svetu gde je kriminal oko njih realnost. To su ljudi sa porodicama, koji imaju ili nemaju posao, koji su drustveni, imaju svoje snove, bore se u zivotu.

Nas su filmovi naucili da u svim tim krajevima nema zivota. Da se sve svodi kada ce metak da te pokosi, odnosno da ako nisi kriminalac onda si zrtva kriminala. Za mene su bile iznenadjujuce pojedine scene gde je masa ljudi u toj faveli na ulicama, opusteno seta kao u svakom drugom gradu na svetu itd. Doduse favela Rocinja je pacifikovana, sto znaci da je trenutno pod kontrolom vojne policije i civilne sluzbe.

Proces pacifikacije poceo je negde 2010. godine, kako bi se Brazil spremio za Mundijal i Olimpijske igre, pa su ciscene favele blize centru od bandi, ali nakon toga je prvi put u te krajeve ulazila civilna vlada i ukljucivala stanovnike favela u sistem. Malo je komplikovan proces, imao je velike mane i o tome sam definitivno planirao da pisem nekom drugom prilikom.

Ovde je sustina da mnogi dokumentarci, pa i gore pomenuti o bandama, imaju dosta mana, ali i pored toga su gledljivi. Moze da bude ok razonoda ali treba istraziti malo manje mejnstrim medije ili medije poput Al Dzazire, Russia Today i slicnih kanala koji o istim stvarima govore iz nekog drugog ugla. Posebno ako se prica o nekim drugim, cisto politickim temama, uvek je potrebno traziti neki drugi ugao, jer ono sto danas nude NG, Discovery, History, to je uzas. Odnosno to je svet i istorija vidjena ocimaa zapada i nista vise od toga.

riper
Posts: 1175
Joined: Mon Feb 01, 2016 8:22 am

Re: Bande

Postby riper » Wed Jan 11, 2017 8:04 pm

Dugo se kanim da napisem nesto vise o brazilskim favelama. To su zaista jedinstveni krajevi, kroz koje se vidi sva komplikovana i krvava istorija Brazila. Favele su pre svega posledica, a tek kasnije uzrok mnogih stvari.

Pre nego sto se uopste prica o favelama, mora se napraviti opsiran uvod koji se odnosi na vreme kolonizacije Brazila od strane Portugala i uspostavljanja robovlasnickog sistema, sto je u stvari pravi prauzrok mnogih stvari koje se danas dogadjaju.

Brazil je otkriven samo osam godina nakon sto se Kolumbo iskrcao u Ameriku. Portugalski moreplovci su Brazil otkrili 1500. godine. Prica je preslikana kao i na mnogim drugim delovima sveta gde su dosli kolonizatori. Naivni indijanci, (koji ovoga puta nisu imali veliku civilizaciju poput Inka, Maja i ostalih), prijateljski su docekali belce. Samo nekoliko godina kasnije su se gorko pokajali.

Brazil na pocetku nije predstavljao „zlatnu koku“, jer nije imao zlata, neke metale i slicno, ali je obilovao plodnim prostranstvima gde su brzo uspostavljene plantaze. Prvi robovi su bili upravo indijanci. Kako je u Evropi zavladala pomama za secerom, brazilske plantaze secerne trske predstavljale su prave zlatne rudnike. Problem je bio sto su plantaze zahtevale ogromnu radnu snagu da ih odrzava. Indijanci su bili nedovoljna radna snaga, a uz to su jos desetkovani bolestima koje su evropljani doneli sa sobom (male boginje i ostala sranja). Alternativa je nadjena u crnim robovima.

Transatlantska trgovina robljem je trajala vise vekova, ukinuta je tek krajem 19. veka. Mnoge zemlje su bile u to vreme robovlasnicke. Ali Brazil je bio zemlja gde je zavrsio najveci broj robova. Od 16. do pocetka 18. veka procenjuje se da je u Brazil prodato oko pet miliona crnih robova iz Afrike, deset puta vise nego sto je stiglo u SAD.

Naravno, u pocetku ne moze se reci da su Brazilci bili robovlasnici, to su pre svega bili Portugalci koji su se tamo nastanili, kao i drugi beli evropljani koji su uspostavljali svoje plantaze.

Osim sto je u Brazil dolazio ogroman broj robova, za razliku od SAD, ovde su robovi mnogo surovije tretirani, imali su daleko kraci zivotni vek za razliku od robova u SAD, dok je i u transportu iz Afrike (tacnije portugalskih kolonija Mozambik i Angola) prezivljavalo tek nesto vise od polovine.

U pojedinim dokumentarcima koje sam gledao davali su razna objasnjenja uporedjujuci robovlasnistvo u SAD i Brazilu i odnosu prema robovima. Uz napomenu da se u oba slucaja veoma surovo postupalo sa njima, portugalski kolonisti su bili daleko suroviji zbog samog profila ljudi koji su tamo boravili. Dok je u SAD to bio porodicni biznis, u Portugalu su vlasnici plantaza i robovlasnici bili avanturisti, kriminalci, kockari, neki polusvet koji je bezao iz Evrope pred zakonom i kojima je u prirodi bilo surovo postupanje prema robovima. Procenjuje se da su u Brazilu robovi ziveli oko 6/7 godina, dok oni koji su rodjeni tamo, ziveli su do maksimalno ranih 20ih. U SAD ponavljam, zivotni vek robova je bio duzi.

Odnos robovlasnika i robova je bio komplikovan, nije to bio jednosmeran proces, postojale su situacije kada su robovi od obicne radne snage na plantazama dobijali znacajnije uloge. Rastom populacije, pojavom prvih vecih naseobina koje su kasnije izrasle u gradove, robovi dobijaju komplikovanije poslove, bukvalno od zanatlija do onih koji odrzavaju ulice i slicno.

Velika razlika izmedju dva vrsta robovlasnistva vidi se u odnosu prema deci koja su rodjena nakon sto su robovlasnici napastvovali robinje. U Brazilu je bio ogroman broj robovlasnika koji su tu ziveli bez porodica, bez zena. Zamenu su nasli u robinjama. Stavise, seks sa robinjama je bilo nesto najnormalnije. U SAD je bilo daleko manje toga. Razlog je izmedju ostalog sto su jedni bili samci, dok su drugi ziveli na plantazama sa porodicama (dakle sa svojim regularnim zenama). Naravno u SAD i pored toga sto su ziveli sa porodicama, beli robovlasnici su napastvovali robinje, mozda ne u toj meri kao Portugalci i drugi beli robovlasnici u Brazilu, ali ipak to je postojalo.

Najveca razlika je bila u odnosu prema deci. Dok u je SAD/u dete rodjeno iz takvog seksualnog cina apsolutno nepozeljno i u najboljem slucaju ostaje da bude rob, u Brazilu se drugacije gledalo. Nije bilo strasno ako se rodi „mesanac“, oni malo savesniji robovlasnici su priznavali takvu decu davajuci im ili isti ili nizi socijalni status u okviru svoje porodice, dok su oni nesavesniji jednostavno na to gledali kao na prosirenje svoje robovske radne snage.

Ovaj nesto meksi pogled na decu koja su tako nastala doalzila je izmedju ostalog i kao posledica veom rasirenog naucnog rasizma koji je nastao u Velikoj Britaniji i bio veoma popularan kod svih vecih zemalja sa kolonijama, pre svega protestanstke provijencije.

Naucni rasizam, kao sto naziv govori, pokusao je da racionalizuje, naucno opravda postojanje robovlasnistva i da objasni zasto jedan covek ima pravo da porobi drugog. To je bio jedan od pokusaja da se smiri savest za sve uzase koje su radili beli robovlasnici uz podrsku sopstvene drzave. To je naravno posebna tema, ali u najkracim crtama svodi se na o da su crnci nesposobni da se sami brinu o sebi i da belci na sebe preuzimajuu odgovornost za njih.

Cinicno, nemoralno, brutalno, ali sa takvim stavom se savest mirila kod svih tih „bogougodnih“ hriscana, pre svega protestanata. Kod robovlasnika u Brazilu nije postojala ta etnicka ekskluzivnost, robinje su bez moralnih dilema koristili belci. Zene koje su radile u domacinstvima gospodara imale su blazi tretman, dok su mnoge robinje gospodari davali u prostituciju i to je bio jedan od nacina da zarade na njima.

Tokom skoro tri i po veka u Brazilu je tako nastala mozda etnicki najraznovrsnija nacija, gde je bilo etnicki cistih belaca, indijanaca (odnosno domorodaca) i crnaca, kao i svih mogucih kombinacija, mesanaca belaca i indijanaca, belaca i crnaca, indijanaca i crnaca. Brazil danas prepoznaje najmanje ceitiri razlicite vrste crnaca i to je veoma komplikovano i duga je prica. Sustina je ta da oni sa svetlijom kozom imaju daleko bolju poziciju, koja opada kako je kome boja koze tamnije. Naravno, oni najtamniji, odnosno cisti crnci, predstavljaju najsiromasniji deo stanovnistva.

Iako mislimo da je Brazil idila i da tamo vlada neka jednakost, harmonija medju rasama i tamo postoji rasizam, ne institucionalni kakav je sve do sredine 20. veka postojao u SAD, vec onaj realni, gde je crnacko stanovnistvo najsiromasnije iskljuceno iz mnogih sfera normalnog zivota i sabijeno u favele. Postoji i u odnosu medju Brazilcima razlicite boje koze onaj izvorni rasizam, gde nema prevelike zelje da se mesaju jedni sa drugima.

Da se vratim na pricu o favelama. Pre toga da pomenem vazan podatak da je Brazil negde 1822. godine zapoceo ustanak protiv Portugala i da je vec 1825. godine izborio nezavisnost. Veliki broj robova tada je oslobadjan kako bi ucestvovao u pobuni, tako da su to bili prvi trenuci kada su robovi dobijali nezavisnost. Tokom regrutacije u Brazilu, bogati beli trgovci i vlasnici plantaza izbegavali su vojnu obavezu tako sto su slali robove da ratuju umesto njih. To se desavalo i u mnogim drugim ratovima koji su usledili. Dakle godinama je rastao broj oslobodjenih robova.

Uglavnom nakon sticanja nezavisnosti Brazil je postao monarhija, tacnije carevina. Ranije u nekom od upisa rekao sam da je istorija Juzne Amerike toliko kompikovana i da maltene nema ko sa kime nije ratovao.

Jedan od najbrutalnijih ratova bio je protiv Paragvaja. Razlozi su komplikovani, ali Argentina i Brazil, doskorasnji neprijatelji i rivali, zajedno su satrli Paragvaj. Pobili su skoro citavo musku stanovnistvo te zemlje. Demografski, Paragvaj i danas trpi posledice tog genocida. I u tom ratu je angazovan veliki broj robova koji su na taj nacin stekli nezavisnost.

NASTAVAK U SLEDECEM POSTU ...

riper
Posts: 1175
Joined: Mon Feb 01, 2016 8:22 am

Re: Bande

Postby riper » Wed Jan 11, 2017 8:05 pm

NASTAVAK

Brazilski gradovi uz atlantsku obalu, pre svega Rio de Zaneiro, kako se zemlja razvijala, imali su ogroman priliv stanovnistva. Bivsi robovi, seljaci iz ruralnih delova u potrazi za poslom. Grad se sirio brzo i nekontrolisano. U vise navrata gradske vlasti su bukvalno proterivale sirotonju iz centra usmeravajuci ih na brda, sto dalje od gradskog centra. Bivsim robovima je bilo zabranjeno nastanjivanje u gradu, tako da su i oni proterivani sto dalje. Dakle vec sredinom 19. veka postojala su naselja na rubovima velikih gradova, puna sirotinje, odbacenih, koja su imala sve odlike, ali se jos uvek nisu zvale favelama. Te prve naseobine su nazivane barrios africanos, sto jasno govori o poreklu stanovnistva koje je tamo zivelo.

Ova naselja naziv „favela“ pocinju da dobijaju krajem 19. veka. To se desilo nakon krvavog gusenja pobune u oblasti Baij. To se naziva rat za Kanudos. Veoma je komplikovana i istorija ovog sukoba koji se desio 1896. i 1897. godine. U najkracim crtama Kanudos je naselje nastalo okupljanjem svih odbacenih ili izolovanih elemenata brazilskog drustva. Lokalne farmere, indijance, robove i odbegle robove, bele uzgajivace stoke, zadivio je i okupio harizmaticni putujuci propovednik Antonio Konseljero. On je napravio neku vrstu komune koja je privlacila sve veci broj ljudi iz okoline, koji su bili udaljeni od centralne vlasti u Brazilu. Uglavnom, Brazil je u to vreme prelazio iz monarhije u republiku, bio je nestabilan, a novu komunu dozivljavali su kao nepozeljan element koji je u svakom trenutku mogao da podigne pobunu da trazi nezavisnost i slicno.

U cetiri vojne kampanje brazilska vojska se obrukala protiv slabo naoruzanih stanovnika Kanudosa. Uz velike zrtve, jer su se borili najvise macetama i sekirama uz poneku pusku, stanovnici Kanudosa su uspeli da osramote i brazilsku vojsku i drzavu. U poslednjoj kampanji okupljena je ogromna sila koja je, prema razlicitim podacima brojala izmedu 15 i 25 hiljada vojnika uz pratnju artiljerije i konjice. Tek tada su slomili otpor stanovnika Kanudosa. Uglavnom pobuna je ugusena u krvi, zivih je ostalo nekoliko stotina. Zene su brutalno silovane i odvedene u bordele.

Vojnici koji su ratovali u kampanji, manje vise crni robovi, ali i druga sirotinja, imali su obecanje da ce moci da se nastane u Riju i drugim gradovima. Kada su dosli u Rio vlasti su im zabranile da se nastane u gradu, tako da su i oni utociste nasli na brdima u okolini grada.

Mesto gde zive nazvali su po brdu u Kanudosu „Favela“. To brdo u Kanudosu dobilo je ime (ili mozda nadimak) po faveli faveli ili favi, biljci slicnoj koprivi ili ambroziji, koja izaziva iritaciju koze i koja raste u oblasti Baija. Dakle da rekapituliramo, krajem 19. veka naziv favela se prvi put koristi za jedno naselje na brdima iznad Rija a dobio je naziv po korovskoj biljci koja je rasla u oblasti Baija gde su se protiv ponunjenika Kanudosa borili brazilski vojnici (mahom bivsi robovi) u sklopu brazilske vojske.

Dalja istorija favela je poznata. U osnovnim crtama Brazil je uvek bio najjaca juznoamericka ekonomija koji je imao nekoliko perioda jakog ekonomskog razvoja, pa periode stagnacije. U periodima jakog ekonomskog razvoja i ekspanzije industrije od pocetka 50ih godina proslog veka u gradove se slivalo stanovnistvo iz siromasnih ruralnih sredina. U ovoj zemlji, kao i u mnogim drugim zemljama dogodio se taj „ruralni egzodus“, gde su sela praznjena a ljudi bezali u grad u potrazi za poslom. Kako su dolazili iz siromasnih delova zemlje, jedino gde su to stanovnici mogli da se nastane to su obodi velikih gradova, ili postojece favele, ili brda koja ce uskoro postati favele. Tako su se favele sirile bez ikakve kontrole.

Bilo je vise pokusaja da se problem favela, resi. Najcesce se sve svodilo na brutalne pokusaje da se stanovnistvo bukvalno protera rusenjem naselja i da se tako zaplasi da se vrati odakle je doslo. To se dogadjalo i posle Drugog svetskog rata, ali najbrutalnije je bilo u periodu vojne diktature koja je u Brazilu trajala od 1964. do 1985. godine. U pokusaju da se rese favela, vojna hunta je dovela do „favelizacije“ brazilskih gradova. Oni su dakle proterivali stanovnistvo, rusili favele blize centru, oslobadjali zemljiste za srednju klasu, dok je proterana sirotinja pravila nove favele na obodima. Plod borbe da se na taj brutalan nacin resi problem favela bio je da se broj favela i ljudi koji zive u takvim naseljima udvostrucio.

Postoijali su i neki drugi programi koji su sprovodjeni 70ih i 80ih godina, da se u siromasnim ruralnim mestima poboljsaju uslovi za zivot, izgradnjom naselja, ali ni to nije dovelo do odliva ljudi iz favela. Zanimljivo je i da je jedan projekat koji je imao za cilj da se poboljsa zivot u favelama doveo do novog egzodusa sirotinje iz favela. Gradske vlasti su uradile „gentrifikaciju“, poboljsanje komunalne infrastrukture i drugih elemenata u nekim favelama blize centru. Poboljsale su vezu sa delovima grada, ukljucile te favele u zivot. To je rezulturali selidbom nize srednje klase u favele, odakle su istisnuli sirotinju ka daljem rubu grada. Sustina je ta da svi pokusaji da se problem favela resi nekom vrstom raseljavanja nije dao rezultate.

Za to vreme nasilje u favelama je raslo, ali doseglo je vrhunac kada je stigla droga. Brazil je bio veoma vazno mesto odakle se droga slala ka Evropi. Razloga je vise, ali osnovni su ti da su brazilske luke mnogo slabije kontrolisane, kao i da su brazilska policija (i sve druge bezbednosne sluzbe), bile podlozne korupciji.

Gde god postoji trag puta droge, postoje i bande koje se oko toga okupljaju. Ratovi u favelama kulminiraju krajem 60ih i pocetkom 70ih godina. Represija vojne hunte, brutalna raseljavanja iz favela dovodi do uspona mnogih lokalnih kriminalaca koje narod tamo dozivljava kao zastitnike i jedinu legitimnu vlast.

To se posebno desava od 1969. godine kada u brazilskim zatvorima nastaje banda Comando Vermelho ili u prevodu „Crvena komanda“. Pomenuo sam u ranijim postovima, banda je nastala u zatvorima drzave Rio, gde su se kriminalci spojili sa levicarima i marksistima koji su bili protivnici vojne hunte i zavrsili kao politicki zatvorenici. U pocetku je banda imala zastitnicki i plemenit karakter, ideologiju i cilj, ali cim su ojacali ostao je samo onaj kriminalni deo. Procenjuje se da je na vrhuncu moci ova banda kontrolisala 50 odsto siromasnih krajeva u Riju.

Kao odgovor na sve vece nasilje u favelama vojna hunta 1978. godine osniva famouni BOPE i daje im neformalna ovlascenja da u favelama rade sta god hoce. Otud i ogromna brutalnost bez straha od bilo kakvog gonjenja te jedinice. I danas je brazilska policija pod zestokom kritikom nevladinog sektora. Veliki deo brazilske policije je ogrezao u zestoku korupciju, dok su jedinice poput BOPE na kritici zbog brutalnosti.

Mene je iznenadilo u nekim dokumentarcima kada sam slusao komentare lokalaca, da se oni u stvari vise plase BOPE i policije nego lokalnih narko lordova. U stvari narko lordove dozivljavaju kao zastitnike, o njima imaju dosta reci hvale.Gledao sam neka baba prica kako nije imala novac za lekove da leci unuka, otisla kod bande koja je u tom kraju, ovi na sebe preuzeli lecenje. Treba imati na umu da je brazilska vlast i lokalna i na drugim nivoima gledala na favele striktno kao na problem i da ti ljudi nikada nisu bili ravnopravan deo drutva. Kao otpadnici oni su gledali na policiju kao na uljeza ko je dosao da se mesa u njihov zivot.

Postoji i onaj deo gde su narko lordovi, koliko god pomagali lokalnoj zajednici, ipak brutalni kriminalci i nisu bas uvek zastitnicki nastrojeni. Uglavnom, odnos stanovnistva favela prema narko lordovima i policiji je veoma komplikovan i to ostavljam za neki drugi put.

BOPE je mozda cistio favele, ali nije resavao problem, jer kada oni napuste favelu tu se vracaju kriminalci. Tek je negde 2008. godine Brazil usao temeljnije u borbu za favele a ne protiv favela. Brazilski politicari su prethodno isli u Kolumbiju koja je sprovela neke projekte gde su povratile neke delove grada i stanovnistvo koje je bilo totalno iskljuceno iz drustva u delovima grada ogrezlim u kriminal.

U Brazilu je to rezultiralo procesom „pacifikacije“ favela. Brazil je to ucinio kako bi se spremio za dva velika takmicenja, Mundijal 2014. i Olimpijske igre 2016. godine. Proces pacifikacije je podrazumevao prvo uletanje BOPEa i slicnih specijalnih jedinica u favelu koja bi to naselje cistila od kriminalaca. Nakon toga u naselje ulazi specijalna jedinica UPP (Unidade de Polícia Pacificadora)), koja stalno patrolira krajem, cilj je da stekne poverenje lokalnog stanovnistva, ali i da izdaje dokumenta , posto mnogi u favelama nemaju ni licne karte niti dokumenta, kao i da pruza socijalne i druge usluge koje inace pruza drzava. Te jedinice su bile u stvari predstavnici drzave, sto je znacilo mozda i prvi kontakt stanovnistva u favelama sa nekom gradnom vlasti.

Cilj je da se stanovnistvo favela koje je napusteno od drzave, integrise u drustvo. Na taj nacin ociscena je najveca favela, ranije pomenuta Rocinha (provalio sam kako je Brazilci konacno zovu Rosinja), Complexo Alemao i slicne favele blize centru. Do pocetka Mundijala u proces pacifikacije uslo je vise od 40 (od oko 1.000 favela) u Riju.

U tim favelama cak dolaze turisti, favele su bolje opremljene komunalno, imaju internet, kablovsku televiziju. Posebno je bitno da su favele gde je izvrsena pacifikacija sigurnije za zivot. Ipak i ovo ima svoju cenu, kriminalci koji su proterani iz tih favela nastavili su svoj rad u drugim favelama, tako da sve to dodje na svoje. Takodje uoci Mundijala i Olimpijskih igara dogodilo se kako eksperti zovu „Social clensing“, novo proterivanje sirotinje iz pojedinih favela kako bi se na tim mestima izgradili stambeni kompleksi za srednju klasu ili bogatije Brazilce. Dakle urbani deo grada se u nekoliko trenutaka istorije sirio na racun favela.

Uglavnom, poslednja „pacifikacija“ 2009. godine izvedena je u svima nama dobro poznatoj faveli iz zapadnog dela Rija Cidade de Deus (Grad Bogova), koja je nastala 60ih godina, kada su vlasti cistile favele iz centralog dela grada. Zanimljivo je da istoimeni film koji nas je sve oborio s nogu, govori o ovoj faveli sa pocetka njenog nastanka.

O brazilskim favelama ima jos dosta da se pise, jer je sve to veoma komplikovana tvorevina jedne komplikovane zemlje. Ovo je neki opsti pregled situacije kako je sve pocelo, kako je nastalo, kako se razvijalo i dovelo do onoga sto postoji danas.

МГП
Posts: 502
Joined: Thu Feb 04, 2016 12:28 pm

Re: Bande

Postby МГП » Fri Jan 13, 2017 12:41 am

Riperu svaka čast na ovim postovima za Brazil i favele. Možeš li baciti (kad stigneš) koju riječ o drugim latinoameričkim državama (Kolumbija, Venecuela, Honduras, El Salvador)?
Zanimljiv tekst.
http://www.theguardian.com/world/2013/m ... st-violent

User avatar
Bruno Sulak
Posts: 750
Joined: Wed Feb 03, 2016 11:27 am
Location: Cannes

Re: Bande

Postby Bruno Sulak » Sat Jan 14, 2017 12:34 pm

Konacno favele, samo rokaj bar tu ima brdo materijala za pisanje.

Odlicno si opisao ovo o boji Brazilaca. Kao klinac gledajuci brazilsku reprezentaciju uvek sam se cudio kako to da ima jedan bas crn ko ringla, drugi kao polucrn nesto i treci beo kao sneg (konkretno Kaka). Cak je i komentator govorio da su ovi crni tipa Ronaldinjo, Robinjo i kompanija bila teska sirotinja koji su brali pomorandze dok je Kaka dolazio iz dobrostojece porodice.

I gledajuci filmove i ja sam stekao utisak da stanovnistvo favela ima vise poverenja u lokalne krimose nego policiju. Interesantna pojava.

Etaoin
Posts: 333
Joined: Sun Jan 31, 2016 10:14 pm

Re: Bande

Postby Etaoin » Sat Jan 14, 2017 8:36 pm

Надовезао бих се не овај Риперов пост, јер увек ме јако интересовала колонизација Јужне Америке, стварање нових националних идентитета и култура.

Као што знамо, Португалци су емигрирали у Бразил кроз више стотина година, али крајем 19ог века па све до краја Првог светског рата, баш као што је Рипер навео, већина Португалаца који су долазили у Бразил били су мушкарци, преко 80%. Огромна већина њих је била неписмена, а Бразилци су на њих гледали као на стоку. Томе није помогло што су Португалци били већина у затворима, половина свих убистава је била њихових руку дело, такође преваре и фалсификовања, у суштини, у свему што је било нелегално Португалци су били главни.

Такође не треба заборавити да су Португалци узимали за жене искључиво Португалке, па се ни на тај начин нису асимиловали у друштво, једини који су били гори од њих су Јапанци, али о Јапанцима у Бразилу и како су изгубили идентитет, па сада више нису ни Јапанци ни Бразилци, о томе могу други пут и у другој теми.

Ово све горе наведено је довело до огромног уличног криминала свих врста, поготово у деловима градове где су Португалци били већина, па се и то може сматрати неким зачетком света криминала какав је почео да влада у фавелама.

Када се на то све дода однос према робовима који је био нереално суров, па ослобађање тих робова и њихово насељавање по ободима градова, добија се оно што је Рипер написао.

Историја Јужне Америке, поготово после колонизација је невероватно занимљива и сурова, али о томе треба да пишемо на другој теми, јер нема много везе са бандама :)


riper
Posts: 1175
Joined: Mon Feb 01, 2016 8:22 am

Re: Bande

Postby riper » Mon Jan 16, 2017 2:29 pm

Da, jos jedno ludilo u Brazilu. Opet je u pitanju PCC (Primero Comando Capital) i neka druga banda. Tesko je reci o kojoj je konkretno rec, jer se ovde pominje neki Cryme Syndicat i to je prevod na engleski (u engleskim medijima), a ta banda skoro sigurno ima drugi naziv koji jos nije preveden sa portugalskog. U nekim izjavama danas cak i brazilski politicari priznaju da su brazilski zatvori bure baruta i da nemaju resenje da rese taj problem. Da kazem nista novo, ali svi neredi u brazilskim zatvorima imaju jednu konstantu a to je Primero Comando Capital, dakle momci iz Sao Paola koji haraju u najvecem broju zatvora. Prvog dana nove godine oni su bili zrtve jer su najebali u Manausu, danas ne znam da li su u ovim neredima bili vukovi ili ovce.

Ono sto je Etoain napisao skroz je u pravu, istorija Juzne Amerike je brutalna i toliko haoticna da bi trebalo da postoji kao poseban fakultet koji bi istrazivao citavu situaciju tamo. Samo dok sam sakupljao neke podatke o Argentini koliko je tu komplikovanih stvari na mnogim nivoima od istorije, preko politike pa do sporta. Juzna Amerika je lonac bukvalno svih rasa i ideologija i zato ce uvek delovati haoticno. Osim sto citav kontinent ima relativno mali broj drzava, oni dele dobar deo zajednicke istorije, onaj koji se odnosi na cinjenicu da su sve bile kolonije, sve su katolicke, ali sa jako izrazenim levicarskim vrednostima, marksistickim skupinama i veoma jakim anarho pokretima sa jedne strane, dok sa druge strane uvek postoji ta protivteza koja se ogledala u jakim desnicarskim ideologijama, pa cak i samom fasizmu (veoma razvijenom fasistickom pokretu u Argentini).

Koliko sam skapirao taj famozni argentinski fasizam (pa i fasizam u nekoliko drugih zemalja), u osnovi je imao antisemitizam i antikomunizam i kao takav razvio je pogodno tle da mnogi nacisti iz Evrope pobegnu u Juznu Ameriku nakon Drugog svetskog rata.

Ako svemu tome dodamo ogroman upliv americke administracije koja Juznu Ameriku vidi i dozivljavaja striktno kao zemlju jeftinih sirovina i jeftine radne snage i cini sve kako bi destabilizovala situaciju, onda je jasno zasto je ovaj kontinent nama toliko nerazumljiv i haotican u svakom svom pogledu.

I ovaj ogroman kriminal, bande i sva sranja koja se tamo dogadjaju su vise posledica necega nego sto su uzrok. Postoji u citavaoj Juznoj Americi takozvani “socijalni aparthejd”, koji se najjasnije vidi u Brazilu kao zemlji sa najrazicitijim rasama koje zive tamo. Dakle socijalne nejednakost je ogromna, uz to Juzna Amerika je mesto gde nastaje osnovna sirovina za kokain (koka), dok je i vazan tranzitni kokaina ka Evropi.

Dalje citava Juzna Amerika je sklona jakim izvrsnim vlastima, cesto bez osecaja za neku socijalnu pravdu koja trazi populisticka resenja, u smislu da se drusstvene bolesti koje u osnovi imaju ekonomski problem, resavaju upotrebom sile.

A sve ovo sto sam pomenuo verovatno nije ni blizu dovoljno kako bi se stvorila neka slika kako stvari zaista izgledaju i zasto su takve kakve su.

Zato mene i ne cude sva sranja koja se dese u Juznoj Americi. Moje interesovanje za bande je pocelo pre svega zbog SAD, kako je moguce da u toj zemlji iz bajke, najjacoj ekonomiji sveta, zemlji sansi, kako je tamo moguce da postoje toliki problemi sa kriminalom koji je postao drustveni problem. Kako je moguce da u SAD imas delove pojedinih gradova ili citava mesta gde je veca sansa da pogines nego u Bagdadu.

Uglavnom, da zavrsim ovaj upis jednom zanimljivoscu. Ranije pomenuti zatvor Kurundiru, u kojem je pobijeno vise od 100 zatvorenika nakon pobune, posluzio je kao model za trecu sezonu serije "Prison Break", kada se Majkl Skofild nasao u zatvoru Penitenciaría Federal de Sona.

User avatar
lost&found
Posts: 1105
Joined: Wed Feb 03, 2016 10:40 pm

Re: Bande

Postby lost&found » Mon Jan 16, 2017 4:51 pm

Sinoc pucnjava na BPM festivalu na kom sam i ja bio prethodna 3 dana, sreca te smo devojka i ja bili preumorni i komirali se u hotelu nakon dnevne zurke.. a hteli smo bas da idemo u Blue Parrot (klub ispred kog je bila pucnjava). Informacije za sada sture, al prema jednoj od verzija, pripadnik kartela rezigniran sto su ga izbacili iz kluba , poceo da puca po obezbedjenju i ljudima ispred. 4-5 mrtvih, 12 povredjeno. Inace bio sam na dosta festivala, al nikad nisam video da se droga nudi ovako otvoreno, bukvalno ti svaki treci meksos na festivalu mase kesicom necega u facu i nudi te. A policije ni na vidiku, sto je kontam neka vrsta dogovora s kartelima.

riper
Posts: 1175
Joined: Mon Feb 01, 2016 8:22 am

Re: Bande

Postby riper » Tue Jan 17, 2017 9:50 am

lost&found wrote:Sinoc pucnjava na BPM festivalu na kom sam i ja bio prethodna 3 dana, sreca te smo devojka i ja bili preumorni i komirali se u hotelu nakon dnevne zurke.. a hteli smo bas da idemo u Blue Parrot (klub ispred kog je bila pucnjava). Informacije za sada sture, al prema jednoj od verzija, pripadnik kartela rezigniran sto su ga izbacili iz kluba , poceo da puca po obezbedjenju i ljudima ispred. 4-5 mrtvih, 12 povredjeno. Inace bio sam na dosta festivala, al nikad nisam video da se droga nudi ovako otvoreno, bukvalno ti svaki treci meksos na festivalu mase kesicom necega u facu i nudi te. A policije ni na vidiku, sto je kontam neka vrsta dogovora s kartelima.


Brate pa sto ne rece da si u Meksiku. Nabaci kada imas vremena neki post, ne mora da je o bandama vec i tamo na putovanjima ili seobama. Uvek me zanimalo jel tamo zaista tako haoticno kao sto se nama cini ili je neka druga prica.

Bunt
Posts: 644
Joined: Mon Nov 28, 2016 1:22 pm

Re: Bande

Postby Bunt » Tue Jan 17, 2017 5:17 pm

Povodom ovog ubistva koje se dogodilo na groblju u Sopotu pronašao sam jedan interesantan tekst sa interneta koji bi mogao bliže da objasni ljudima ko je i kakav je bio Novak Todorović, čovek na čijoj sahrani se ubistvo dogodilo, kao i kako su se nekada rešavali sukobi i određivalo ko je u gradu (naj)jači.


Todori i Zulići

Imali smo petnaestak godina, upisali prvi gimnazije, sami sebi veliki i važni u glavama, a nesigurni na nogama odnosno putevima na kojima smo otkrivali tajne života. Stajali smo na hodniku, veliki odmor je bio, on dečko bucmastih obraza, a i inače sav debeljuškast,besprijekorno obučen, plus naočale sa tankim,zlatnim okvirima, kompletna slika njegovanog tatinog sina, priča o svojim doživljajima, a meni se čini da prepričava avanture nekog od Karl Majevih junaka. Ne mogu da vjerujem da se on već toliko puta tukao sa ovim i onim, a već su to imena žestokih gradskih momaka, da je, već zboden nožem, odležao neko vrijeme u bolnici, ne mogu da vjerujem, a i da svoju nevjericu ne iskažem na mangupski, provokativan način: »Ma, koga ti i kome ti foliraš?«

Ušutio i razmakao se krug slušalaca, on mi prišao, uhvatio me rukama za ramena i nogom pokušao da mi izbije tlo…

»Čekam te poslije nastave pred školom…« prijeteći mi rekao, a ja se, još uvijek drčan, složio: »Važi«.

Tokom posljednja dva časa imao sam vremena da shvatim u kakav sam se belaj uvalio, jer mi je Selmo rekao:

» Gdje ćeš se ti s njim tuči? Znaš li ti ko je Todor?«

Završila se nastava, strah mi se bio uvukao u noge koje sam sporo spuštao niz stepenice, valjalo je na megdan Todoru. Sačekao me prije izlaza u auli škole i dao posljednju priliku da se elegantno izvučem.

»Moram ti reći da sa mnom nemaš šansi… A izgledaš mi fin momak i možemo lijepo nastaviti kao prijatelji...«

Pružio mi ruku, ja je prihvatio kao utopljenik slamku.

Pred školom su već bili radoznali svjedoci, vjerovatno isto toliko razočarani, koliko sam ja bio sretan zbog miroljubivog raspleta »nesporazuma« sa Novakom Todorovićem zvanim Todor.

Bio je početak školske godine, ne sjećam se je li Todor izdržao do kraja, ja jesam, tu i sljedeće dio pa smo se obojica razišli sa gimnazijom.. Generacija našeg prvog A, klasično odjeljenje, nastavila je vrijedno sa učenjem i dogodilo se s tim djevojčicama i dječacima upravo ono što je predviđao naš profesor Mihačević:

» Vi ste budući doktori, profesori, advokati…«

Što se tiče gimnazijskih, sarajevskih uspomena i Todora pomenuo bih još samo dvije. Jednom smo dobili nekakav literarni zadatak, mislim da je trebalo opisati dio grada u kojem živimo i Todor zablistao. Ostala mi u sjećanju sintagma iz njegovog rada koji je naglas, kao najbolji i kao što je običaj, čitao pred cijelim razredom…«Zub vremena nagriza kuće…«

I druga, zimska, jedna od čuvenih, a ne znam kako je do nje došlo, tuča između Todora, klinca od nepunih 16 i izvjesnog Nevrusa s Vratnika čije ime se sa strahopoštovanjem u Čaršiji pominjalo. Trajala je makljaža gotovo cijeli jedan školski čas, ja bih je proglasio neriješenom, jer očevici, navijači jednog su tvrdili da je on izmarisao drugog, dok su drugi tvrdili suprotno. Ali, te večeri sa prostora ispred nekadašnjeg Doma armije gdje se tuča dogodila odaslana je vijest o novom, žestokom momku u gradu –Todoru.

Nešto kasnije, u Prvu će krenuti i Todorov mlađi brat Novica, ljepuškast,dobroćudan i opijen sportom. Sa svojih više od stotinu kilograma pravilno raspoređenih na visokom tijelu Novica Todorović će jednog dana postati, ni manje ni više, nego svjetski prvak, džudist. E, sad zamislite taj dvojac u nekoj uličnoj ili kafanskoj tuči kakvih Sarajevu nije nikada manjkalo. Todor stariji, vičan uličnim trikovima, izdržljiv, kao prikovan za tlo jer ga niko nije uspio oboriti, a opet njemu nije niko uspio ostati na nogama ako mu je ušao u klinč i Novica, školovan borac čija je ruka imala snagu malja.

Ne morate ih zamišljati, jer će doći do jedne tuče koju generacije starijih Sarajlija smatraju najvećom. Ali, prije te tuče juna 1978…

Na Marijin Dvoru su živjela četvorica braće Zulića. Ibro, Mali, Lili i Campo.

Lili je bio nešto nježniji, radio kao konobar u kafiću »Stari sat« i bio omiljen i kod ženska i kod muška. Blaga narav i vječiti osmijeh na licu koji mu je baš pristajao.

Ibro, Mali i Campo bili su slični po stasu, omanji, mišićasti, a čini mi se i po glasu, dubokom i reskom.

Ibro je završio zanat, ali mu snaga i srčanost donijele lakše, a parali poslove. Radio najprije kao čuvar reda u restoranu na »Babića bašti«, a potom u čuvenom »PLavom Podrumu« baru Hotela »Evropa«. Poslije je dobio posao u »Zlataru«, vozio direktora, a izgledao je tako da su mnogi pomislili da je on direktor, a direktor njegov vozač. Markantna glava, obavezno odijelo i kravata u kojem sam ga viđao svugdje osim na Bembaši gdje je ljeti pod rakitama na Staroj brani znao raspaliti roštilj i hladiti svoju akšamlijsku gidu.

Ostala je anegdota sa pregovora u Boru, važni i veliki poslovi bili u pitanju. S jedne strane borski rukovodioci, s druge sarajevski. Glavni s borske strane počne Ibri pričati priču o borskim rudnicima, kapacitetima i zalihama. On u nedoumici pogleda direktora, ovaj mu klimne glavom i Ibro odigra do kraja ulogu direktora. U Kusturičinom filmu »Dom za vješanje« dobio je puno skromniju ulogu, morao je odigrati mlakonju kojeg glumac Davor Dujmović obara na zemlju, a ne daj bože da se to dogodilo u stvarnosti – Ibro bi trideset i trojicu takvih povaljao.

Važnije i karakteru bliže uloge dobio je najmlađi među braćom Zulići, Mirsad zvani Campo. U »Sjećaš li se Doli Bel« igrajući »Šintora« (čuvena je scena u kojoj on izgovarajući »Nećemo tako Dino« skida lančić s vrata i prebija mlađahnog Slavka Štimca koji je kasnije svjedočio kako ga je Campin šamar još dugo bolio jer je bio pravi). Nadimak Campo Mirsad je dobio po Felinijevom divu i snagatoru Camponiju koji u jednoj uličnoj, cirkuskoj sceni prekida lanac omotan oko prsa.

Selim Zulić, zvani Mali relativno brzo, bar u pričama tadašnjih svjedoka vremena, zasjeda na tron ako ne najžeščeg, onda jednog od takvih na potezu od Čaršije do Marijin Dvora, a možda i Čengić Vile. Njegova slava postaće ubrzo internacionalna, jer je kao glavni baja harao sa svojim sarajevskim haverima po Minhenu, Frankfurtu, Amsterdamu…U jednom od obračuna kada su više zbog Kiseta, a manje zbog Malog, poslana braća Šoškić na likvidacijski zadata i Malog su upucali.

Vijest je Interpolovim posredstvom stigla do sarajevskih medija, a novinar Vlado Siljanović brzopleto je »sahranio« Selima Zulića, zvanog Mali pa je stariji brat Ibro dolazio u redakciju i htio prebiti Vladu jer je to bila – laž. Mali jeste bio pogođen mecima i da nije bilo niza sretnih okolnosti od kojih je najvažnija da je bio izuzetno moćne konstitucije, teško bi preživio.

Prošlo je i trideset godina od tog »Obračuna jugoslovenskog podzemlja«i ja sam konačo dobio priču od Malog. Iz prve ruke. Sjedili smo, ni pola godine prije njegove "iznenadne smrt", u bašti preko puta Katedrale i Mali je prvi put našao malo više vremena da opiše dijelove svog život koji su me zanimali.

Prvo, govorio mi je Mali, veliku famu su širili sarajevski mangupi o svojoj vlastitoj važnosti u evropskom podzemlju. A bili su ko pičkice pred Beograđanima i Crnogorcima. Mali nije dao da se otima lova i reketiraju sarajevski džeparoši i zato je i postao mangup kojeg se trebalo riješiti. Te noći kad su se pojavili Šoškići, Mali je skočio golim rukama na pištolj, propucali su ga tako da su meci oštetitli gotovo svaki od vitalnih organa. Ležao je na tlu amsterdamskog kafića, gazda je zvao policiju i hitnu pomoć i Mali je boga molio da najprije dođu doktori. Bio je pri svijesti, ali nepokretan i kaže da je znao da ako dođu policajci oni će ga prvo pokušati ispitati jer u takvom stanju najlakše se riječi istine iz čovjeka izvlače, a onda… može se lako desiti da iskrvari. No, došli su ipak medicinari i opet se događa nova, sretna okolnost. Na udaljenosti od dva kilometra bile su dvije bolnice, jedna američka i jedna holandska. Malog su odveli u američku u kojoj je uslijedila kombinirana operacija. Tragovi hirurških rezova izmiješani sa ožiljicima koje su ostavili noževi svjedočili su o toj neizvjesnoj operaciji, ali i tučama u kojima je Selim Zulić uboden nekoliko puta. Trebao je Mali ležati u amsterdamskoj bolnici bar jedan mjesec, ali dobio je glas da ni tu nije siguran i uslijedio je sprektakularni bijeg. Smjestio se u avion sa svojim štakama i prijateljem koji mu je pomagao i krenuo za – Sarajevo.

Na Butmiru ga je čekala Čaršija. Petnaest dana nakon što su ga u novinama sahranili i nakon što su ga mnogi prežalili. Kaže, osjećao se kao predsjednik. Nije dozvolio da mu prijatelj pomaže na stepenicama, nije htio ni na štake da se oslanja, spuštao se i koračao,a znoj ga oblijevao i uspio takav, na svojim nogama i sam da stigne do automobila. Otvorio je vrata, zakoračio i pao na sjedište. Svijest nije dalje izdržala, a nije ni trebala jer je on htio da pokaže i dokaže da je - čitav. I neovisan.

Legenda o Malom dobila je novu epizodu.

Prije nego se te jedne junske večeri 1978. zakuha sa Todorima dogodiće se još jedna neobična tuča pred »Starim satom«.

Mali nije mnogo mario za riječ i savjet doktora. Uzdao se u svoju žilavost, čvrstu volju i sudbinu. I tako je, po bjekstvu iz amsterdamske bolnice, umjesto u krevet i mirovanje krenuo starim stazama sarajevskim. Gdje je ravno, krene sam oslanjajući se na štake, a gdje je brdo, ima taksi. Pa se tako jedne večeri pojavio spuštajući se polako niz onaj piklić u Logavinoj ulici prema »Starom satu«, jer ako si mlad, a posebno ako si u rangu mangupa, a nisi tog dana ili večeri bio u »Satu«, »Čarliju« ili »Navi«, tim kultnim sarajevskim kafićima, kao da nisi ni živio. Štemplanje u kafićima bilo je skoro pa obavezno.

Nesreća Selima Zulića,zvanog Mali bila je u tome da ga je pred kafićem čekao jedan od rjeđih dušmana (Mali je imao puno više prijatelja, a još više onih koji su ga se bojali i zazirali od njega pa bili, ponekad i pretjerano ljubazni s njim) a hendikep s kojim je dotični računao bile su štake kojim se Mali služio, pa je zato i udario, drsko i slobodno, ništa ne pitajući, direktom u lice…Krv je šiknula, Mali je ostao na nogama, nastavio prema ulazu u »Satu« i rekao dotičnom napadaču: »Jesmo li sada kvit?«, misleći valjda na ko zna koje i kakve neporavnane račune među njima. Ovaj odgovorio »Nismo« i još jednom, punim, bokserskim udarcem posred krvavog lica. A Mali nastavio da ide sve do stepenice, male ravne površine na koju se umakao napadač izgovarajući pomirljivo riječi »Eto, sad je u redu«…A kad je došao na rukohvat do napadača, samo one štake odbacio, pružio ruku kao da se želi mirit, a kad je ovaj prihvatio Mali ga zgrabio i rukama i zubima počeo da se bori. Pa se krv pomiješala, a Mali pokazao da je i kao invalid sposoban i spreman braniti svoje ime i tron na kojem su stolovali najžešči sarajevski momci potkraj tih, sedamdesetih godina prošlog stolječa.

Jednom kasnije, u tom istom »Starom satu« kojega je stari ugostiteljski šmeker Neđo Alihodžić opremio, dotjerao i pretvorio u perjanicu čaršijskih kafića, restorana i kafana, a u koji su zalazili i glumci, pjevači, sportisti, kriminalci…dogodilo se logikom tog okupljanja svih sorti sarajevske i ine mladosti da se sretnu braća Todori i Selim Zulić, Mali.Tijesno je i inače bilo u »Satu« kao i u svim kafićima u kojima su se tiskali gosti, a konobari sa tacnama više glave jedva su se kroz gužvu probijali, ali još tješnje je postajalo kad se sretnu Mali i Todori. Znao je Mali za Todore, znali su Todori za Malog, nisu tada bili ni raja ni prijatelji i šta je onda normalnije nego da odmjere snagu da se zna kome pravo prvenstva pripada.

Todorović Novak, zvani Todor, kojeg sam ovhi dana pronašao u Beogradu gdje živi još od prije rata, kaže prisjećajući se:

»Ma, nešto su zakuhali moj brat Novica i Mali, ja pokušao da mirim, ali nije išlo…«

I te junske večeri 1978.godine dogovore se (»Nećemo ovdje, gužva je a i da ne kvarimo jedni drugim ćejf«) da tuču koja samo što nije otpočela u »Starom satu« odgode za sutra, tačno u podne iza Parkuše, kod Hipi klupe.

Nisu baš tačno dogovorene propozicije, niti sastav protivnika pa su tako Todori krenuli pola sata ranije prema Hipi klupi, a sa njima bili njihovi prijatelji Dragan Vikić i Persa, poznati sportisti i svakako žestoki momci koji su svoju snagu i spretnost dokazivali na strunjačama i parketu, a ne na ulici koja je više slutila i nagađala o njihovoj snazi i spretnosti.

»Čekali smo Malog i njegove duže od pola sata. Vikiću i Persi dosadilo stajati, pa odluče da odu do Robne kuće preko puta da nešto pogledaju i kupe…Ostali burazer i ja sami nismo ni mi mislili još dugo, desetak minuta možda… kad eto ih…« priča mi Todor.

Ja sam tog dana radio u »Oslobođenju« čija se redakcija nalazila stotinjak metara od Hipi klupe i sjećam se samo kako je kolegica Snježana Rakočević u neko doba usplahirena banula u redakciju, sjela na stolicu i rekla: »Joj, kakva tuča je sad bila pred Parkušom...Sve stoji i tramvaji i automobili…«

Otišli smo do prozora na trećem spratu gdje je bila naša »Sarajevska hronika« i vidjeli stvarno kako dole ispod stoje tramvaji i automobili i kako se puno ljudi okupilo. Sletio sam brzo, ali kada sam došao ostala je samo priča među ljudima koji su gledali tuču kakvu Sarajevo nije zapamtilo.

Kasnije sam pravio mozaik od priča svjedoka i učesnika. I dosta toga zaboravio. Sjećam se samo da mi je Campo rekao: »Jebote, koja su sila bili oni Todori, nisu ih mogao ni lancem ni bejzbol palicom oboriti…«

A evo i Todorovog sjećanja: »Šestorica su došla. Četvorica Zulića, plus Halid Turčilo i Uti. I svako je imao nešto u rukama. Ili lanac, ili palicu a Uti je nosio onaj mehaničarski ključ. I krenuli smo jedni na druge, Novica je na početku uspio oteti palicu od Ibre i onda kako ga je udario tako je ovaj pao na tramvajske tračnice…Ja ne znam ko me je i kako udarao, ali ako kažem da sam na glavi imao 17 rana, valjda je sve jasno. Ne mogu se tačno sjetiti koliko dugo je sve trajalo, možda petnaestak minuta. Kasnije mi jedan bokser koji je sve gledao rekao: »Jebote Todore... ja ne znam da li bi izdržao i dva udarca na nogama, a ti si ih primio ko zna koliko…«Dobili smo udaraca i ja u burazer, ali ostali smo na nogama. I nismo samo mi bili krvavi, nego i oni. Možda se ne može reći ko je pobjednik, ali je činjenica da smo ih mi na kraju ganjali, a oni su bježali…A sjećam se da se pojavio i jedan oficir, stariji čovjek i čuo ga kako kaže:«Šta je ovo? Počeo rat, a nas nisu obavijestili?«

Poslije se dugo vremena u kafićima pričalo o toj tuči, novinski hroničari takođe su pratili sve što se zbivalo tada i poslije, a vezano bilo za sukob Zulića i Todorovića. Pravni rasplet trebao se dogoditi na sudu, ali važniji i ljepši je onaj drugi koji se dogodio na relaciji dvije zaraćene strane.

Utakmica je završena kako je završena, valja dalje živjeti. Dosta su krvi jedni drugima prolili, hvala bogu svi ostali čitavi i bez posljedica…priča mi dalje Todor.

»Na suđenju se pojavilo policajaca i specijalaca kao nikada do tada, a možda ni poslije. Mi smo se već dogovorili da ne teretimo jedni druge, među nama je zavladao mir i postali smo raja i prijatelji. Sjećam se, prvo je sudija ispitivao Malog. Šta je i kako je bilo da mu Mali opiše. Pa Mali kaže kako je sve to napuhano, kako smo se malo naguravali…a onda i to je glavni štos kaže Mali sudiji: »Znate li druže sudija ko je za sve kriv?

Sudija pita: Ko? A Mali kaže: »Za sve je kriv Franjo.« Onda sudija malo zatečen novim imenom pita koji sad Franj , a Mali ko iz topa: »Franjo Zlomislić«. A bio je tada jedan Franjo Zlomislić u Sarajevu, Hercegovac, partijski sekretar ili tako nešto…Sudija malo šuti, pa kaže: »Jeste stoposto.« A mi svi padamo od šege…«

Poslije suđenja, kako to viteška nepisana pravila nalažu, Todori i Zulići otišli su na Čaršiju. Proslavili pravnu pobjedu i utvrdili prijateljstvo. I nikada više ni jedan Zulić nije poprijeko pogledao Todore, naprotiv nastavili su živjeti u slozi i drugarstvu, spremni da ako zatreba ne daj bože jedni drugima priskoče u pomoć u svakom trenutku.

Zulići su nekako brzo, jedan za drugim otišli. Ne znam kojim redom, ali mislim da je najprije umro Ibro, pa onda Lili, pa Campo i na kraju Mali.

Todorović Novica živi u Zemunu. Brat mu Novak u Beogradu. A dan poslije, nakon što mi je Novak opisao svoja sjećanja zove me opet.

»Toni, pošto znaš kakva su vremena, treba da istakneš da su s nama bili Vikić Hrvat i Persa Musliman, da ne ispadne da smo se mi nešto na nacionalnoj osnovi obračunavali…«

Nažalost, danas i jeste bitno i to naglasiti. A onda, eh, onda svako to zna i svako će reći…« nije se gledalo ko je ko…« Osim, kad su u pitanju ovakve sociološke grupacije, gledalo se jedino ko je papak, a ko raja.

A to je, opet, tema za jednu drugu i dugu priča.

(tekst preuzet sa http://www.bosnjackooko.com/index.php?o ... &Itemid=93)

riper
Posts: 1175
Joined: Mon Feb 01, 2016 8:22 am

Re: Bande

Postby riper » Fri Jan 20, 2017 2:45 pm

Verovatno najpoznatiji a mozda i najveci narko bos nakon smrti Eskobara, legendarni vodja Sinaloa kartela El Capo Guzman doziveo je najgoru mogucu sudbinu. Nije ubiven, niti bilo sta slicno. Meksiko je konacno pristao da ga preda Americi. I rano jutros El Capo je predat SAD-u, gde ce mu suditi za razna sranja, a ako se ne varam i za smrt undercover DEA agenta u Meksiku.

http://www.bbc.com/news/world-latin-america-38686379

Inace meksicki narko lordovi ne plase se nicega. Cak ni famoznog maksimalno obezbedjenog zatvora Altiplano, odakle je El Capo poslednji put opusteno pobegao, pre nego sto je ponovo uhapsen.

Neki ovo povezuju sa prijateljskim gestom Meksika za Trampa, ali pritisak SAD je odavno bio veliki da se El Capo isporuci.


Return to “Само опуштено”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 21 guests