Postby riper » Tue Apr 11, 2017 3:17 pm
Malo je zapustena tema o bandama, dugo nisam imao vremena, a nisam hteo bilo sta da postavljam. Gledao sam malo u poslednje vreme neke dokumentarce i citao tekstove o bandi Nuestra Familia (Nasa familija ili u nastavku teksta NF), ili siroj koaliciji poznatijoj kao Nortenjos (Nortenios). Mnoge bande imaju nekako slican put od nastanka pa na dalje, samo je odredejeni deo bandi imao neki originalni deo, nesto po cemu su se razlikovale od drugih. Na prvi pogled Nuestra Familia je nastala kao mnoge druge bande. Nastala je u kalifornijskim zatvorima, kao odgovor na brutalnost jedne druge meksicke bande Meksicke mafije, koja je vec krajem 50ih godina proslog veka postala najbrutalnija zatvorska banda.
Da napravimo kratku rekapitulaciju, Meksicka mafija je krajem 50ih godina nastala u kalifornijskim zatvorima isto kao reakcija na zestoko maltretiranje koje su meksicki zatvorenici trpeli od strane pre svega crnackih bandi, ali i belackih zatvorenika. Za kratko vreme, od najugnjetavanije populacije, Meksicka mafija je postala najdominantnija sila u kalifornijskim zatvorima, sireci svoj uticaj i van zatvorskih zidova, na ulice gradova u zapadnom delu SAD. Od svoje zastitnicke uloge na pocetku, Meksicka mafija je postala klasicna sadisticka banda, koja je maltretirala i svoje sunarodnike koji nisu bili njen deo. Na udaru su posebno bili meksicki zatvorenici sa severa Kalifornije, koji su radili kao farmeski radnici na poljima.
Oni su bili meta zestokog izivljavanja Meksicke mafije. Razloga za mrznju nije bilo mnogo, osim toga da su clanovi Meksicke mafije bili mahom iz vecih gradova, u vec postojecim ulicnim bandama, valjda su se gadili “seljaka” i ruralaca sa severa Kalifornije, koji su bili mirni, pasivni i pokorni. Idealna meta za izivljavanje.
Tokom 60ih godina dogodila se naravno reakcija. Kao mnoge ugnjetavne manjine tako sui siromasni farmer koji su bili u zatvorima poceli da se organizuju kako bi se zastitili i tako je nastala Nuestra Familia.
Ovo sto sam do sada napisao nije nista originalno, kao sto sam rekao, kada se prati nastanak nekih od najpoznatijih bandi, mnoge su imale slican razvoj. Sta je ono sto Nuestra Familia razlikuje od mnogih drugih. Koreni nastanka bande su ipak mnogo dulblji i umnogome su vezani za pocetak politickog organizovanja meksickih farmerskih radnika, koji su radili na velikim plantazama Kalifornije.
Iako je rodno mesto Nuestra Familie jedan od kalifornijskih zatvora, prapoceci bande vezani su za plodnu dolinu Salinas odakle mnogi vuku korene. Kultna licnost u (usudicu se da kazem) ideologiji NF je Cezar Cavez, osnivac United Farm Workers (UFW), organizacije koja je prva pocela politicki da organizuje meksicke nadnicare. Ova organizacija ujedno predstavlja i prvo ozbiljnije politicko organizovanje Meksikanaca koji zive u SAD, a koji su vise od jednog veka bili skroz na marginama drustva.
Cezar Cavez je medju Meksikancima koji zive u SAD i danas jedna od najbitnijih licnosti. Ujedinio je meksicke nadnicare kada su radili za male pare, na plantazama i kada nisu imali skoro nikakva prava. Izmedju 60ih i 90ih godina napravio je veoma jaku organizaciju koja je u nekim trenucima imala podrsku Kenedija, al ii drugih licnosti iz politike. Borba Cezara Caveza je bila nenasilna, inspirisana Gandijem, a sredstvo borbe bili su strajkovi na plantazama, uz pomoc su se borili za veca prava radnika.
Ovde cu napraviti jos jednu digresiju. Meksikanci su uvek bili prisutni u zapadnim delovima SAD. Ko ne zna (pisao sam na ranijim stranaama), Meksiko je u ratovima sa SAD tokom 19. veka izgubio 45 odsto svoje teritorije. Danasnji Meksiko je skoro pola onoga sto je nekada bio. Nekadasnji Meksiko ukljucivao je teritorije Teksasa, Nevade, Novog Meksika, Kalifornije, delove Arizone. Nepregledna prostranstva. I pored gubitka u ratovima deo Meksikanaca je ostajao da zivi na teritorijama, ali oni nikada nisu bili ukljucivani u americko drustvo. Nisu bili robovi, ali nisu bili ni punopravni gradjani. Po potrebi, u trenucima industrijske revolucije, zlatne groznice, velikih infrastrukturnih radova, bili su pozeljna jeftina radna snaga. U periodima ekonomskih kriza, kada je dolazilo do gubitka radnih mesta bilii su meta odmazdi stanovnistva. Ranije sam pisao, da se ne ponavljam, u jednom trenutku vise od million Meksikanaca je proterano iz SAD, medju kojima je bio veliki broj onih koji su rodjeni u SAD i koji su bili drzavljani te zemlje. O tome jako malo podataka ima na internetu, tek nedavnno je americki kongres uputio izvinjenje itd, ali ovo je bilo klasicno etnicko ciscenje.
Zasto je to vazno pomenuti. Agrokulturalni bum u Kaliforniji nastao je odmah nakon zavrsetka “zlatne groznice” krajem 19. veka. Veiki zemljoposednici su zaposedali ogromna prostranstva, isusivali mocvare pravili ogromne teritorije plodne zemlje. Ako se cimamo da je Vojvodina zitnica Srbije, Kalifornija je to za SAD puta 10. Problem je naravno bio u tome sto ta ogromna prostranstva zahtevaju masovnu radnu snagu, koja ce biti jeftina a vitalna.
Naravno, radnu snagu su predstavljali crnci bivsi robovi (i njihovi potomci), zatim Meksikanci, Filipinci, Kinezi, Japanci i belacka sirotinja koja nije imala nikakve skilove. Jedni drugima su bili konkurencija i nikada nisu uspeli da pritiskom nateraju gazde na vece plate. Uvek je bilo strajhbrejkera. Tokom prve polovine 20. Veka postojala je velika KONTROLISANA migracija Meksikanaca u SAD. Meksikanci su bili pozeljna radna snaga jer su bili idealni za sezonske poslove, nakon kojih bi se vracali u Meksiko.
Nakon velike depresije, kada je traznja za radnicima bila u padu, novi talas migracije poceo je ulaskom SAD u Drugi svetski rat. IMajuci u vidu da su vitalni muskarci odlazili u vojsku, polja nije imao ko da obradjuje. Americka vlada tada sklapa ugovor sa Meksikom u okviru kojeg je dozvoljena migracija nadnicara koji ce raditi na nepreglednim poljima u SAD. Taj ugovor se zove “Bracero program” a oni koji su dolazili nazivani su Braceros (cita se Braseros).
Prva velika razlika i netrpeljivost izmedju Meksikanaca (bilo da su vec ranije ziveli u SAD ili su Braserosi) na severu i jugu, javila se nakon Drugog svetskog rata. Svi meksicki radnici radili su u katastrofalnim uslovima za male pare. Kada su poceli da se organizuju strajkovi, mnogo ucinkovitiji su bili oni na severu zemlje. Razlog je bio jednostavan, ovi sa juga, ukoliko bi strajkovali, zbog blizine meksicke granice, automatski bi bili deportovani i zamenjeni novim radnicima. Ovi sa severa bili su dalje od granice, bilo ih je teze deportovati i menjati, tako da su imali ogranicene uspehe u pregovorima sa gazdama.
U tom smislu nastupa i Cezar CAvez koji uspeva da u izuzetno teskim uslovima organizuje veoma uspesne strajkove i da se istakne kao veliki sindikalni i narodni vodja.
Pre nego sto se vratim na temu Nuestra Familia bande, ovde cu napisati jednu zanimljivost na koju sam naleteo. Malo je poznato da je recimo Cezar Cavez bio jedan od najvecih zagovornika zabrane ilegalne migracije Meksikanaca u SAD. Sa svojim aktivistima UFW cak je organizovao straze tokom 70ih i 80ih godina, kako bi se sprecio priliv ilegalnih migranata iz Meksika. Sa njegove strane, kao branilac prava radnika, razlog je bio jasan. Ilegalna migracija Meksikanaca je dovodila do nove jos jeftinije radne snage koja je obarala cenu radnika koji su legalno bili u SAD i slabilo citav pokret. Danas kada je popularna tema podizanja zida ka Meksiku, malo ljudi zna da su u stvari Meksikanci bili medju prvima koji su bili ekstremno protiv priliva svojih sunarodnika na teritoriju SAD. Protisak je bio i politicki, tako da je prvo tokom 60ih godina ukinut Bracero program, a kasnije poostroena i kontrola granica.
Sad, da se vratim na Nuestra Familia. Dakle mnogi zatvorenici sa severa Meksika poticali su iz siromasnih nadnicarskih meksickih porodica. Mnogi su bili i politicki zatvorenici, imajuci u vidu da su u to vreme u pokretu Cezara Caveza bile popularne komunisticke ideje. Bilo je tu i klasicniih kriminalaca, ali ni blizu agresivnih kakvi su bili njihovi sunarodnici u vecim americkih gradovima poput Los Andjelesa i San Dijega, odakle je Meksicka mafija regrutovala najveci broj svojih clanova. Potrebno je znati da se jos krajem 40ih godina stvaraju mnoge meksicke bande u americkim gradovima, pre svega kao moto klubovi (ono Dzejms Din fazon), u kojima su bili lokalni mangupi koji su stitili svoje krajeve, da bi te bande vec do 50ih godina bile klasicne kriminalne organizacije.
Meksicka mafija je u stvari nastala kao organizacija koja je u zatvorima vec regrutovala clanove bandi sa ulica. U zatvorima su svi morali da stavljalju svoja neprijateljstva na stranu i da budu deo Meksicke mafije, kako bi se zajedno stitili od drugih etnickih grupa. Takav stav vlada i danas. Koliko god da su bande zakrvile na ulicama, kada clanovi dodju u zatvor, oni su u sluzbi Meksicke mafije. Stavise, kada iz zatvora neki od vodja Meksicke mafije izda naredjenje da izvrse bande koje su inace u ratu, one moraju da svoje sukobe suspenduju dok ne sprovedu sto je od njih trazeno. Filozofija je jasna, koliiko god neko bio mudonja na ulici, kada si u bandi pitanje je vremena kada ce zaglaviti u zatvoru. A kada dodje u zatvor, onda znas ko je tata.
Za razliku od zatvorenika, clanova band i kriminalaca sa ulica americkih gradova, zatvorenici koji su dolazili iz porodica nadnicara sa polja u Severnoj Kaliforniji, bili su predmet surovog izivljavanja.
Naravno, bilo je pitanje vremena kada ce veliki broj ugnjetavanih zatvornika krenuti da se suprpotstavlja. Tokom 60ih godina doslo je do organizacvije u mnogim kalifornijskim zatvorima, do stvaranja NF. Svrha je naravno bila odbrambena. Prvi rat (i jedini koji i danas traje) izmedju Meksicke mafije i Nuestra Familie izbio je u drzavnom zatvoru „Deuel Vocational Institution“ u gradu Trejsi u Kaliforniji. U pomenutom zatvoru 1968. godine dogodio se uspon Nuestra Familia. Sve je pocelo kada je jedan clan Meksicke mafije uzeo jednom severnjaku cipele. To je bio znak za izbijanje nereda i pocetak rata koji i danas traje.
Zahvaljujuci kultu licnosti Cezara Caveza, NF je za kratko vreme okupila masu zatvornika i uoblicila strogu organizaciju. Naravno brzo nakon sto su postali jednak takmac sa Meksickom mafijom, od odbrambene skupine, NF se transformise u klasicnu bandu sa klasicnim kriminalnim aktivnostima. Ova banda je donela svoj USTAV (slicno recimo imaju i neke druge bande), gde je bukvalno navedena struktura grupe, ciljevi, maltene ideologija,, sve.
Za svakoga ko je u NF obavezno je ucenje istorije, borbe Cezara Caveza i UFW za prava radnika, sa posebnimi akcentom na torturu koju su siromasni seljaci na severu Kalifornije trpeli od svojih sunarodnika sa juga. To je okosnica ideologije, time se puni glava svakom novom clanu NF ciji se mozak trenira da do srzi mrzi bande sa juga Kalifornije. Svako ko je clan NF mora da nauci da cita i pise (ako vec ne zna), da vezba, da uci sifre kojim se sporazumevaju clanovi NF u zatvoru i oni na slobodi, kao i mnoge druge stvari. Najvisi rank u bandi je general, najnizi obican vojnik, za svaki sledeci cin se zna koliko moras da ubijes clanova Surenjosa kako bi napredovao.
Moc NF je dugo bila samo medju zidovima kalifornijskih zatvora, ali kada su krajem 60ih godina clanovi bande izlazili na slobodu, organizovali su se i napolju. Tako je vremenom stvorena koalicija bandi sa severa Kalifornije, koje danas poznajemo kao Severnjake (nortenos), dok su bande na jugu, koje odgovaraju Meksickoj mafiji poznatiji kako Juznjaci (surenos).
Sta je jos sto razlikuje dve velike armije, ili koalicije bandi. Meksicka mafija ima partnerske odnose sa Arijevskim bratstvom. Ovo je nastalo kao odgovor na crnacke bande sa kojima su Meksikanci imali problem u zatvorima decenijama i zbog kojih je maltene i nastala Meksicka mafija, pa i Arijevsko bratstvo. Osim toga Meksicka mafija ima saradnju sa trenutno mozda i najjacim, ali i najbrutalnijim meksickim kartelom „Los Zetas“.
Sa druge strane Nuestra Familia saradjuje sa Black Guerilla Family, Bladsima i Kripsima i drugim crnackim bandama. To nije partnerstvo cvrsto kakvo Meksicka mafija ima sa Arijevcima, vec je ujedinitelj zajednicki neprijatelj. Naravno i ovo ima svoj razlog, kao sto su Meksickoj mafiji u zatvoru prva pretnja bile crnacke bande, tako su NFu najveci ugnjetavaci bili pripadnici Meksicke mafije. Isto tako NF ima jake veze sa Sinaloa kartelom (odakle je famozni El Capo) i sa Zalivskim kartelom, nekad najmocnijim meksickim kartelom.
Linija podela dve bande ima po skoro svim drugim osnovama. Meksicka mafija u svojim simbolima istice slovo M i broj 13 (M je 13. broj u alfabetu), dok je za NF u fokusu slovo N odnosno broj 14. NF ima jos nekoliko zanimljivih simbola. Recimo simbol NF je sombrero i maceta (kao simbol farmera), kao i crni orao koji je nastao 60ih godina kao simbol Cavezove organizacije. Orao lici na Zagorov logo (crni orao na crvenoj pozadini), u sustini je stilizacija asteckog zlatnog orla simbola Meksika, a naravno, zloupotrebljen je od strane bandi kao jedan od osnovnih simbola.
Potrebno je znati i da pripadnost NF nije bas slucajno. U mnogim delovima Kalifornije to je porodicna tradicija. Cesto su clanovi bandi ti koji ubacuju svoju decu. Dok recimo kod mnogih crnackih bandi, pripadnost dolazi kao izbor pojedinca suprotno zelji roditelja (majke), ovde je ohrabrivano i pozeljno.
Ovo je naravno samo osnovno o ovoj bandi jer prica je kompleksnija i dublja, ali ima vremena pa ce i to doci na red.