Војска и војне теме

[друг члан]

Риперу ај постави линкове за те документарце с преводом што си гледао

[TopalovicMladji]

У Нишу сутра трибина о 549. моторизованој бригади, 18:00 Дом Војске, о њиховој улози 1998/1999, генерали Божидар Делић и Стојан Коњиковац ће говорити. Уколико буде извештаја окачићу.

Послато са SM-J730F уз помоћ Тапатока

[riper]

Риперу ај постави линкове за те документарце с преводом што си гледао

Ako mislis one sa Vajsa sto sam pisao, ima na 20. strani poslednji upis. Da ne citiram ovde samog sebe glupo je a ne znam i da li bih mogao.

[Nexon]

На данашњи дан 1918. је ослобођен Ниш

Војвода Петар Бојовић је 1. октобра 1918. издао заповест дивизијама да ослободе Јужну Србију од Прешевске долине до Ниша.
Дунавска дивизија кренула је левом, а Дринска дивизија десном обалом Јужне Мораве, док је Моравска дивизија у другом армијском ешалону требало да се креће на дан марша иза предњих дивизија, друмом Куманово-Врање-Лесковац-Ниш.

Француска и српска коњица под командом генерала Гамбете надирале су ка Нишу: Французи десном обалом Јужне Мораве према Пироту и Нишу, а Срби првацем Куманово-Врање-Лебане-Лесковац-Ниш.

Снаге Дунавске дивизије 4. октобра ослободиле су Врање, 5. октобра српска војска ушла је у Владичин Хан, 6. октобра ослобођена је Грделица, 7. октобра Лесковац, 8. октобра Брестовац и Житни Поток, одакле се припремао напад на Ниш.

Немачке трупе које су се налазиле у саставу 11. армије, заузеле су положаје са тежиштем одбране на Јужну Мораву, на десетак километара испред Ниша. На десном крилу одбране положај је запосео алпски корпус (у чијем се саставу налазило шест планинских пукова), централни сектор одбране био је на линији Кочане-Драшкова Кутина где је концентрисана 219. дивизија, а на левом крилу, између Бабушнице и Пирота, 217. дивизија.
Српска Прва армија располагала је са три сасвим исцрпљене дивизије.
У односу на немачку 11. армију чије су трупе биле одморне, добро наоружане и утврђене, српске снаге су биле двоструко слабије.

Трупе Прве српске армије 10. октобра 1918. почеле су операцију за ослобођење Ниша. Дунавска дивизија водила је жестоке борбе са трупама 219. немачке дивизије, поразила их код села Липовице и наставила продор према Нишу. Моравска дивизија је 10. октобра 1918. после борби освојила Селичевицу и наставила продор према Горици и Бубњу.

Пошто су снаге Моравске дивизије продрле до самог предграђа Ниша, а Дунавска и Коњичка дивизија разбиле непријатеља и држале чврсте позиције у Топлици, било је јасно даје битка за Ниш већ решена.

У току 11. октобра снаге Моравске дивизије су протерале непријатеља са леве обале Нишаве и заузеле десном колоном линију Горица-Марково Кале, а левом колоном Корвин град и Кнежицу.

Коначно, 12. октобра 1918. године, снаге Прве армије ослободиле су и коначно контролисале Ниш.

[TopalovicMladji]

ono o cemu sam pisao pre neki dan

http://niskevesti.rs/sve-prolazi-samo-istina-ostaje-tribina-o-549-motorizovanoj-brigadi/

[нуклеарни удар]

Velika priča:

Tko je stvarno (bio) Jamal Khashoggi? O čovjeku koji je jednim potezom mogao srušiti Saudijsku ArabijuPIŠE: D. Marjanović | Foto: Saudijski konzulat u Istanbulu (izvor: Chris McGrath/Getty Images/Getty Images/Guliver Image)
23 16. Listopad '18.


Saudijski novinar-disident Jamal Khashoggi već je danima centralna vanjskopolitička tema, otkako je isti ušao u saudijski konzulat u Istanbulu te iz njega više nikada nije izašao. Iako to još nitko nije službeno potvrdio, neslužbeno je mnogima stvar posve jasna te ističu kako je Khashoggi, očigledno, ubijen na prostoru konzulata. Trump, koji se uplašio da će možda, zbog pritiska, morati "korigirati" odnose sa svojim saveznikom na Bliskom istoku jučer je odaslao u javnost novu teoriju da su Khashoggija možda ubili nekakvi "odmetnuti ubojice". Sada, čini se, sličnu priču se sprema prihvatiti i Rijad koji, kako piše CNN, priprema verziju prema kojoj Khashoggi jest ubijen u konzulatu, ali to navodno nije bio plan - plan je bio samo podvrgnuti ga "ispitivanju" koje se, eto, izgleda "otelo kontroli". U isto vrijeme Trump u Rijad, a zatim i u Tursku, šalje svog državnog tajnika Mikea Pompeoa, da bi ovaj valjda uskladio priče.

Priče će i biti usklađene, vrlo brzo, ali iza onih formalnih nalaze se i puno dublje. Dvije stvari su pritom vrlo zanimljive - kao prvo, tko je stvarno (bio) Jamal Khashoggi? Kao drugo, protiv Saudijske Arabije podigli su se brojni glasovi koji su do sada šutjeli - otkuda taj val kritike prema autoritarnoj kraljevini koja je do sada bila gotovo potpuno zaštićena od istih (da, ako su ubili Khashoggija to je strašno, ali definitivno ne i najstrašnije što je Rijad napravio).



Jamal Khashoggi
Osvrnimo se za početak na čovjeka. Jamal Khashoggi ovih dana se spominje kao saudijski novinar i disident, a takav opis definitivno nije dovoljan jer kreira jednu pogrešnu sliku o progonjenom borcu za pravdu i istinu dok Khashoggi, ako je i bio to, bio je i puno više od toga.

Rođen je u Medini 1958. Njegov djed, Muhammad Khashoggi, bio je turskog podrijetla te se oženio za Saudijku - bio je osobni liječnik utemeljitelja Saudijske Arabije, kralja Abdulaziza Al Sauda. Glavni akter naše priče, Jamal Khashoggi, je pak i nećak istaknutog saudijskog trgovca oružjem, Adnana Khashoggija, koji je sudjelovao i u velikom Iran-Contra skandalu (opširnije o skandalu: Iran-Contra afera: Priča o jednom od najvećih američkih skandala) te se još 80-ih godina procjenjivalo kako ima bogatstvo od oko 4 milijarde USD. Kada već spominjemo intrigantne rodbinske odnose spomenimo i to kako je Jamalov bratić bio Dodi Fayed - ljubavnik pokojne britanske princeze Dijane koji je poginuo zajedno s njom u prometnoj nesreći u Parizu.



Adnan Kashoggi, Jamalov stric, notorni trgovac oružjem koji je slovio i kao "veliki zavodnik"
Jamal je osnovnu i srednju školu pohađao u Saudijskoj Arabiji, ali fakultet je završio u SAD-u (poslovna administracija - Indiana State University ).

Sredinom 80-ih počinje raditi za brojne utjecajne saudijske i arapske listove, a tijekom 90-ih godina bio je vanjski korespondent u zemljama kao što su Afganistan, Alžir, Kuvajt, Sudan i druge. Već u ovom periodu pojavljuju se navodi kako Jamal Khashoggi paralelno radi i za saudijsku obavještajnu službu, ali i za američku - naročito u periodu koji je proveo u Afganistanu.

Svakako je važno spomenuti njegovu kratku karijeru 2003. u saudijskom dnevnom listu Al-Watan gdje je dobio posao urednika, ali je svega 2 mjeseca kasnije dobio otkaz i to zato što je odobrio objavu kolumne u kojoj se kritizira islamski naučnik Ibn Taymiyya iz 13. stoljeća koji se pak smatra ocem Vehabizma. Zašto je to zanimljivo? Zato jer je opće poznato da su najveći suparnici Vehabizmu na Bliskom istoku Muslimanska braća, a gdje pak oni imaju glavno uporište? U Turskoj. Saudijska Arabija, kao i danas Egipat, progone ih kao teroriste, ali sve vrijeme strepe da će im Muslimanska braća, kad tad, doći glave - najveći strah, dakako, ima saudijska kraljevska obitelj.

Na Zapadu pak, gdje se savezništva često kroje prema čudnim kriterijima, potajno su prigrlili Muslimansku braću (MB) kao "progresivniji" ogranak šire scene u muslimanskom svijetu. Nije tajna da je iza tzv. Arapskog proljeća 2011. uvelike stajala ideologija MB-a, a istu je SAD otvoreno podržao - ne samo politički, već i vojno (prvo u Libiji, zatim u Siriji).

Khashoggi pak, čim se vidjelo da ima neke MB tendencije brzo je prigrljen na Zapadu kao "liberalni progresivac", što je krajnje dubiozna tvrdnja kako ćemo uskoro i vidjeti.



Turki Al Faisal
Idemo dalje s pričom - nakon što je dobio otkaz u Al-Watanu 2003. otišao je u dobrovoljni egzil u London. Od tamo postaje bliski suradnik kontroverznog princa iz kuće Saud, Turkija Al Faisala, koji je u to vrijeme bio ambasador u SAD-u. Neko vrijeme bio je njegov "medijski savjetnik" i očito je preko njega izgladio stvari doma tako da se 2007. vraća u Saudijsku Arabiju i još jednom postaje glavni urednik u listu Al-Watan.

Može li Jamal Khashoggi sada biti "lojalan" vladajućim ideologijama u Saudijskoj Arabiji? Može, ali samo neko vrijeme - u proljeće 2010. dozvoljava objavu kolumne u kojoj se izazivaju osnovni salafistički ideali te biva, još jednom, očekivano, otpušten s funkcije glavnog urednika.

Sada se pak još i više eksponirao kao kritičar oštrih islamističkih pravila i zakona u Saudijskoj Arabiji. Dakako nije sam, postoji cijela sekcija elite koja razmišlja slično kao i on - pa i spomenuti njegov zaštitnik princ Turki bin Faisal Al Saud izjavio je još 2003. kako "reforma kraljevine nije izbor već nužnost".

Nakon drugog otkaza u Al-Watanu, Khashoggi je zadržao dobre odnose sa sekcijama saudijske elite, uključujući i onima iz obavještajnog aparata.

2015. u Bahreinu pokreće privatni satelitski news kanal Al-Arab (Saudijska Arabija ne dozvoljava privatne medije), a u tome mu je direktno pomogao poznati saudijski milijarder princ Alwaleed bin Talal čije su veze u SAD-u i više nego poznate te ne iznenađuje kako partner kanalu Al-Arab postaje američki Bloomberg kanal. No, vlastima u Bahreinu (gdje su prosvjedi skoro srušili vladajuću obitelj, štoviše ista se održala na vlasti zahvaljujući saudijskoj intervenciji) se nikako nije svidjelo da im Khashoggi "propagira" pa su mu ukinuli kanal - i to svega 11 sati nakon početka emitiranja.

Kasnije, čini se, opet postaje dobar sa saudijskim vlastima jer redovno objavljuje kolumne u listu Al-Arabiya, no, nepoželjan postaje ponovno u prosincu 2016. jer saudijskim vlastima jako smeta njegova kritičnost prema novom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Naravno, Saudijska Arabija, baš kao i Izrael, jedva je dočekala odlazak Obame koji im se nikako nije sviđao zbog činjenica da je ovaj, ne baš tako tajno, podupirao Muslimansku braću i skupine povezane s MB-om.

Pošto su mu zabranili da piše i nastupa na televiziji Kashoggi još jednom napušta Saudijsku Arabiju i u lipnju 2017. dolazi u SAD gdje odmah dobiva posao, ni više ni manje, nego u The Washington Postu. Tamo, osjećajući se sigurnijim, postaje znatno kritičniji prema Saudijskoj Arabiji - objavljuje kolumne u kojima kritizira njihovu blokadu Katara (ništa čudno, pošto je Doha dugo podupirala MB), spor s Kanadom, progon disidenata itd.

Koliko je Kashoggi bio utjecajan? Poprilično, neki čak smatraju kako je bio i najutjecajniji politički komentator u arapskom svijetu (+ 2 milijuna pratitelja na Twitteru svakako idu u prilog toj tvrdnji).

Ove godine je pak pojačao svoj angažman kontra saudijskih vlasti - ovog proljeća osnovao je i stranku pod nazivom "Demokracija za Arapski svijet sada". Ovo se nikako neće dopasti kraljevskoj obitelji i ovim potezom vjerojatno je presudio sam sebi. U Washington Postu 3. travnja ove godine objavljuje tekst u kojem navodi kako bi se Saudijska Arabija trebala "vratiti na atmosferu prije 1979. kada su vlasti imale veće restrikcije prema tvrdolinijaškim vehabijskim tradicijama". Nadalje, ističe: "Žene bi trebale imati ista prava kao i muškarci. Svi građani trebali bi imati i pravo na slobodu govora bez straha od zatvaranja".

I zaista, čitajući zadnje kolumne Kashoggija u WP-u zvuči kao tipični liberalni demokrat. No, to je aktualni Kashoggi koji je za života jako dobro naučio čemu i kome se u datom trenutku treba prikloniti. Isti taj Kashoggi je 80-ih i 90-ih godina bio prijatelj Osame bin Ladena te je slavio njegov džihad protiv sovjetskih snaga u Afganistanu. Napravio je i niz intervjua s bin Ladenom, a izvori sugeriraju da je ujedno tada radio i za saudijske obavještajne snage, odnosno bio je direktna linija kontakta između kraljevske obitelji i "odmetnutog" bin Ladena.

Koliko je Khashoggi zaista znao dovoljno nam govori podatak kako je bio jedini član saudijske elite izvan kraljevske obitelji koji je bio direktno upućen u intimne dogovore i odnose između saudijske vlasti i Al-Qaede neposredno pred napad na SAD 11. rujna 2001. Očekivano, nakon napada na New York Khashoggi se, kao i brojni drugi, distancirao od Osame bin Ladena.

Jamal Khashoggi, liberalni demokratski disident? Da, ali samo u mašti i prikladnoj propagandi. Riječ je o čovjeku koji ne samo što je bio bliski prijatelj bin Ladena već je i dijelio njegovu viziju za uspostavom "islamske države svugdje".

Lawrence Wright, autor knjige "The Looming Tower: Al-Qaeda and the Road to 9/11" na stranici 78. citira Khashoggija: "Ja i bin Laden vjerujemo kako će formiranje jedne islamske države dovesti do druge, i to će imati domino efekt koji će promijeniti tijek ljudske povijesti".

4. svibnja 1988. saudijski dnevni list Arab News objavio je Jamalovu reportažu iz Afganistana gdje je bio u društvu Al-Qaeda operativaca. No, iako je navodno tamo bio samo u funkciji novinara na slici se pojavljuje s RBG raketnim bacačem. Jedan izvor opisao ga je kao "obavještajca u novinarskoj odori".



Osama bin Laden
To je, da ne bi bilo zabune, isti Khashoggi koji je ovog proljeća za WP pisao o slobodi žena, slobodi govora... Isti Khashoggi koji još 70-ih stupio u redove Muslimanske braće, organizacije koja je nastala s ciljem da istrijebi "zapadni utjecaj iz islamskog svijeta". Khashoggi je bio politički Islamist sve do kraja, pa čak i u WP-u je hvalio MB.

Zanimljivo da Khashoggi, koji se toliko navodno zalagao kada je riječ o prozivanju progona novinara u Saudijskoj Arabiji, nikada nikakvu smislenu kritiku nije sastavio po pitanju turskog predsjednika Erdogana koji se zadnjih godina prometnuo u definitivno najvećeg progonitelja novinara na svijetu. Kako i bi? Iza Erdogana stoji vladajuća stranka AKP, a AKP je pak turski ogranak Muslimanske braće.

Na dan kada je ušao u kobni konzulat u Istanbulu Khashoggi je svojoj zaručnici, koja ga je čekala ispred, poručio da ako ne izađe odmah zove Yasina Aktaya, AKP zastupnika, bliskog prijatelja koji je ujedno i savjetnik samog predsjednika Erdogana.

Zašto je Khashoggi nestao, odnosno zašto je najvjerojatnije brutalno likvidiran u saudijskom konzulatu? Zato što je definitivno postao neprijatelj broj 1 za saudijsku vlast. Kao prvo, postao je neka vrsta ključnog MB čovjeka za cijelu Saudijsku Arabiju te je, uz američku medijsku asistenciju, krenuo u žestoko propagiranje tih ideala (koji jesu "demokratski" samo u toj mjeri što demokratskim putem žele preuzeti vlast i stvoriti islamističku vlast).

No, dobro, bio je politički protivnik, izvana, zar ga je zbog toga zaista "trebalo" ubiti? Možda ne zbog toga, ali ima tu još nečeg - naime, Khashoggi, možda više nego itko drugi na svijetu, znao je, osobno, puno toga o prljavim poslovima između Saudijske Arabije i Al-Qaede, kao i o stvarima koje su dovele do napada na SAD 11. rujna 2001. Ako je zaista imao toliko "eksplozivne informacije", kako neki smatraju, to znači da je zaista mogao u par poteza srušiti saudijsku vlast, uključujući dakako i prijestolonasljednika princa Salmana koji ima velike ideje za reformu zemlje (ali u isto vrijeme je i dalje veliki protivnik MB-ovaca). Khashoggi je bio idealan čovjek za to - već je radio u The Washington Postu, listu u čiji kredibilitet bi malo tko posumnjao - imao je platformu, imao je vjerojatno i informacije, mogao je jednim "potezom pera" promijeniti noviju geopolitičku povijest, zadati smrtonosni udarac neprijatelju u velikoj borbi između MB-a i Vehabizma.

Bio je direktno upleten s obavještajcima iz Saudijske Arabije, SAD-a, Britanije... a kako smo već i spomenuli, patron mu je bio princ Turki Al Faisal - čovjek koji je bio šef saudijskih obavještajnih službi od čak 1977. pa sve do, čudne li koincidencije, svega 10 dana prije 11. rujna 2001.

Naravno, postoji i teorija da je Khashoggi u mladosti bio gorljivi MB-ovac da bi se kasnije "opametio" i prigrlio liberalnu demokraciju. Tu možda i ima istine, iako ako je to učinio vjerojatno je veći povod bio adaptacija na nove političke stvarnosti. No, bez obzira na to, činjenica ostaje da je bio čovjek koji je "znao previše".

Dakle, ako ga Saudijci jesu likvidirali (turski izvori sugeriraju kako je iz Saudijske Arabije u konzulat stigao "tim" od 15 osoba koje su izvele "operaciju") to znači da su to učinili vrlo, vrlo odvažno, bez velikog straha od posljedica. Naime, budimo realni, Khashoggi je mogao "stradati u prometu", mogao se "pokliznuti na putu do kuće" ili ga je mogao likvidirati kakav "sitni pljačkaš" na ulici. Ova jeziva likvidacija koja se navodno dogodila unutar zgrade konzulata je nešto puno brutalnije - ako se dogodilo što se tvrdi da se dogodilo onda je ovo likvidacija s jednim velikim potpisom, jednom podužom porukom.

Zašto? Kome? Puno toga je zapravo jasno iz samog preslagivanja snaga na globalnoj pozornici. Politička struja na čelu koje je danas Trump (a mogao je biti i netko drugi) više je na strani anti-MB snaga, a to znači pro-saudijski, neutralnije ili pak kontra turski (Trump je već uveo sankcije Turskoj zbog plana nabave S-400 sustava iz Rusije, a na saudijsku nabavku istog vjerojatno će zažmiriti).

Rijad je jako dobro znao da može računati na Trumpa, da će Trump biti blokada prema onima koji bi danas najradije gurnuli Saudijsku Arabiju u neku vrstu političke izolacije nadajući se možda potajno da će to dovesti do još jednog Arapskog proljeća - ovog puta u samoj kraljevini.

Dakako, priča je uvijek kompleksnija nego što se čini, a Trump može učiniti samo koliko može učiniti, odnosno ne može spriječiti kompanije da bojkotiraju Rijad - što njemu nikako naklonjeni tehnološki giganti već i čine (Google je upravo objavio kako njihovi predstavnici neće biti nazočni na poslovnoj konferenciji u Rijadu kasnije ovog mjeseca).

Nadalje, kada govorimo o velikom bliskoistočnom sukobu između Muslimanske braće i Vehabizma onda moramo imati na umu da je tu na ovaj ili onaj način uključen i cijeli Bliski istok, uključujući i Iran. Naime, svaka struja bliža saudijskim vehabijama bit će radikalnije anti-iranski nastrojena dok će MB-ovci biti znatno skloniji Iranu - primjerice, Turska , čak i uz "nesuglasice" u Siriji ima vrlo dobar odnos s Iranom. Dakako, odmah uočavamo kako ove frakcije imaju utjecaja u Washingtonu - Obama, bliži MB-u, omogućio je nuklearni sporazum s Iranom dok Trump, koji se "skompao" sa Saudijcima, odmah je izašao iz sporazuma i sada želi "udaviti" Iran s još neviđenim sankcijama.

Danas ili sutra Saudijci će reći kako su Khashoggija u konzulatu ubili nekakvi neprofesionalni "ispitivači" koje će se sada, dakako, adekvatno kazniti, a Trump će tu priču bez pogovora blagosloviti. Turska pak ni sama nije sasvim sigurna što želi napraviti u ovoj situaciji - javno prozvati Saudijce za likvidaciju? Mogla bi, ali tu su ozbiljne posljedice jer će se zamjeriti Americi koja želi progurati saudijsku verziju priče (a baš sada nastoje malo popraviti odnos puštajući uhićenog američkog pastora)

U svakom slučaju, opaka priča, brutalna, koja na trenutak direktno na površinu izbacuje pravu sliku današnje vanjske politike i sama predstavlja samo vrh ledenjaka kompleksnih i opasnih odnosa, ali služi još jednom i kao potvrda da se svijet uistinu poprilično promijenio od napada 11. rujna jer i ovo su sve udaljena podrhtavanja srušenih tornjeva.

[нуклеарни удар]

Sastanak četvorke u Istanbulu i jedan možda vrlo radikalan plan za Siriju kojeg kuhaju Rusi i Iranci

PIŠE: D. Marjanović | Foto: kremlin.ru
1 26. Listopad '18.


Sutra će biti još jedan važan dan za Siriju. Naime, u Istanbulu se održava sastanak na kojem će biti nazočno četvero važnih aktera: ruski predsjednik Vladimir Putin, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Cilj sastanka je, navode službeni izvori, rasprava o situaciji u Idlibu te pitanje implementacije sporazuma kojeg su prošlog mjeseca u ruskom Sočiju dogovorili Erdogan i Putin.

Dakako, najveća "vijest" kod ovog sastanka u Istanbulu što će - nakon mnogih sastanaka gdje su primarno nazočni bili Rusija, Turska i Iran - ovog puta sudjelovati i lideri dvije najvažnije europske sile, Njemačke i Francuske. Ta činjenica je važna te može biti u konačnici po sirijski rat i mir ili pozitivna ili otežavajuća.

Sirija je definitivno u fazi koju bismo mogli nazvati "priprema za mir". Velike vojne operacije su utihnule, znatan dio teritorija sada je već oslobođen te se nalazi pod direktnom kontrolom Damaska. Nadalje, čak i poprilično neugodne izraelske agresije na Siriju, koje su u jednom trenutku postale gotovo svakodnevna pojava, prestale su otkako je u Siriju stigao ruski S-300 sa zadatkom čuvanja neba.

Ova je dobra faza, jer svakako nagovještava da je kraj rata negdje blizu, ali u isto vrijeme ova faza donosi i najteže pregovore čiji ishod može odrediti hoće li se ovaj tragičan rat završiti kroz koji mjesec ili će se sukobi ponovno razbuktati, a iscrpljivanje nastaviti.

Rusija je poprilično optimistična, što je uvijek slučaj kada uspije u direktne pregovore uključiti Berlin i Pariz. Bez obzira što je zahlađenje između Moskve i Europe još uvijek definitivno aktivno, čini se kako Kremlj najviše od svega voli direktne pregovore sa Zapadom kada isti ne uključuju SAD (naročito ne Britaniju). U isto vrijeme to je optimizam koji je u više navrata podbacio, u slučaju Sirije već nekoliko puta. Dakako, Rusija polazi od logičke pretpostavke da će Europi okončanje rata u Siriji biti u interesu jer je isti itekako velik katalizator migrantske krize, a definitivno je i element u porastu terorističkih napada na prostoru Starog kontinenta.

No, kada bi ta logika bila faktor koji određuje političke i geopolitičke odluke, rat u Siriji već bi se završio. To pak ukazuje na to da Berlin i Pariz slijede nekakvu drugačiju "logiku". Uzmimo Njemačku kao primjer - ona je gotovo cijeli tijek rata držala se po strani, plasirajući samo protokolarne diplomatske izjave u kojima se sukobljene strane poziva na "smirivanje napetosti". No, kada je prije nešto više od mjesec dana situacija oko Idliba na sjeverozapadu Sirije eskalirala Njemačka je jasno dala do znanja svojim zapadnim saveznicima u Francuskoj, Britaniji i SAD-u, da i ona želi biti "dio akcije", odnosno da želi sudjelovati u vojnoj misiji protiv sirijske vojske ukoliko ova pokrene ofenzivu na Idlib.

Kakav se njemački stav može, imajući to u vidu, očekivati sutra u Istanbulu? Vjerojatno isti kao i stav Francuske, što nam dakako ne govori mnogo.

Kakva je situacija u Idlibu? Rokovi su došli i prošli. Putin je zaustavio sirijsku vojnu ofenzivu te dao Erdoganu da do 15-og ovoga mjeseca "počisti" Idlib, odnosno da se riješi terorista, barem iz tampon zone koja bi se oko ruba provincije trebala protezati u debljini od 15 do 20 kilometara. Naravno, kako smo i spekulirali, Erdogan takvo što niti je napravio niti će napraviti. Zašto i bi? Tko ga može natjerati? Pokušava li ga itko natjerati?

No, ovih dana Erdogan se ipak sprema na akciju, ali ne u Idlibu - Idlib je za njega skoro pa riješeno pitanje, zamrznuti konflikt kakav je i želio, a umjesto toga fokus sada prebacuje na prostore Sirije istočno od Eufrata te je upravo danas objavio "posljednje upozorenje teroristima koji ugrožavaju tursku granicu". Dakako, "teroristi" u Erdoganovom žargonu nisu ni Al-Qaeda ni druge ekstremističke skupine koje su se ukopale u Idlibu - za njega su teroristi pripadnici kurdskih oružanih YPG snaga. To što su se YPG-ovci borili protiv stvarnih terorista, ISIL-a, ne znači Erdoganu ništa, štoviše, čini se kako je bio puno mirniji dok je ISIL držao dijelove granice s Turskom (a ta situacija je, prema pojedinim kredibilnim izvorima, bila i vrlo unosna za Tursku koja je, preko tko zna kakvih posrednika, kupovala od ISIL-a naftu što su je ovi pak preoteli od Sirije).

Na današnjem govoru pred provincijskim liderima vladajuće stranke AKP u Ankari Erdogan je poručio kako će Turska sada "usmjeriti fokus" prema istoku Sirije, istočno od Eufrata, dalje od Manbija, kako bi se suočili s "kurdskim teroristima".

Trumpa u cijeloj priči ni ne spominjemo jer taj vjerojatno još uvijek ni ne zna gdje je Idlib, kako je i sam nedavno priznao, no američki angažman u Siriji odvija se bez njegovog "inputa" što pak znači da je ostao više-manje isti kao i za vrijeme prethodne administracije koja je nekoliko godina žonglirala između islamističkih militanata da bi na kraju odlučili kako im je najbolje za saveznike uzeti Kurde koji, u ovoj konstelaciji snaga, definitivno ne mogu računati na ni na koga drugog.

Bilo je govora da će Amerikanci "baciti Kurde pod autobus" kako bi popravili odnose s Turskom (da ova ne bi previše otišla "Istočno"), no kako vrijeme prolazi čini se kako te odluke ne prolaze baš dobro kroz vojne rangove ili pak vojni stratezi nemaju volje baš potpuno prekinuti s tom strategijom. U svakom slučaju, američko-kurdska suradnja na istoku Sirije i dalje postoji, možda je malo ograničenija, malo tiša, ali nije posve prekinuta - i Turska to zna, a Erdogana to jako ljuti jer ima osjećaj da ga Amerikanci zavlače.

Nešto značajno dogodilo se jučer, zapravo prije desetak dana, ali tek jučer je javno objavljeno - američki vojni izvori otkrili su kako su njihove vojne snage u Siriji, kod Manbija, 15. listopada, napali militanti - i to ne bilo koji militanti već, kako kasnije pojedini izvori pojašnjavaju, "pro-turski militanti".

Slučajno? Teško. Ne rade se takve stvari slučajno. Možda Turska šalje poruku, u skladu s Erdoganovim "posljednjim upozorenjem". U isto vrijeme pak Rusija iskopava vijest staru skoro godinu dana, ali dosad neobjavljenu, te tvrdi kako je američki špijunski zrakoplov koordinirao napad dronom na njihovu zračnu vojnu bazu kod Latakije - u siječnju ove godine. Jasno je da su Rusi, ako se to tako stvarno dogodilo, imali tu informaciju "odavno", ali plasiraju je baš sada, pred sastanak u Istanbul i u trenutku kada stižu vijesti o razmjeni vatre između američke vojske i pro-turskih militanata kod Manbija.

Što nam to sve govori o potencijalnom ishodu sutrašnjeg sastanka u Istanbulu? Merkel i Macron tu su da daju legitimitet samom sastanku, pozvani su u istoj mjeri kao što se zvučna imena pozivaju na otvorenje nekakvog novog noćnog kluba, no u stvarnosti neće doći ni s konkretnim idejama ni prijedlozima. Doći će poslušati "kakve su novosti", reći će kako se humanitarna katastrofa u Idlibu mora izbjeći, kako Rusija i Turska imaju "odgovornost" za okončanje sukoba, kako se kemijski napadi ne smiju ponoviti jer bi u tom slučaju mogli intervenirati (ne sami dakako, već kao potpora SAD-u), i to je otprilike to.

Konkretni pregovori, ako bude vremena za iste, ponovno će se voditi između Putina i Erdogana, a obojici je drago da mogu reći da su nazočni bili Merkel i Macron. Ako se pak predsjednici Turske i Rusije nađu u četiri oka, moglo bi biti govora o nekim vrlo konkretnim stvarima.

Erdogan bi se ruskom kolegi mogao požaliti kako ga Amerikanci sramote podupirući Saudijsku Arabiju koja je toliko zaštićena od strane SAD-a da ubija ljude po konzulatima u Turskoj. Ovaj bi mu pak mogao došapnuti - što vjerojatno ne bi bilo ni prvi put - da bi možda bilo najbolje, imajući sve to u vidu, da se te američke "gnjavatore" nekako izbaci iz igre, a igra je istočna Sirija.

Poprilično dalek scenarij? Možda, ali ne i nemoguć. S kojim ishodom bi Rusija lakše "izašla na kraj" - s dijelovima Sirije pod kontrolom Turske ili pod kontrolom SAD-a? Odgovor je vrlo jasan. Dakako, iako su već puno puta pregovarali o razno raznim idejama, najviše što Putin od svog turskog kolege može dobiti nakon takvih prijedloga je "razmislit ću" - i priča ponovno ide u krug: Turska još jače traži od SAD-a da usklade svoje interese, što možda neće dočekati, ali Rusija će opet biti ostavljena na čekanju.

Ideja "s Turskom kontra Amerike" je zasigurno jedan od većih ruskih planova, možda postoje još neke varijacije, ali ne mogu ih imati beskonačno. Za kraj, svakako treba ukazati na jedan vrlo zanimljiv podatak koji se ovog tjedna pojavio u medijima - Iran sutra neće sudjelovati na sastanku u Istanbulu (ne bi Macron i Merkel inače došli, ne zato što imaju nešto previše protiv Irana, nego paze da se previše ne zamjere Trumpu), no, glavni iranski pregovarač za Siriju, Hossein Jaberi Ansari, otkrio je u razgovoru za Press TV kako je cijeli dogovor za Idlib, sporazum Putin-Erdogan iz Sočija, zapravo bio "iranski plan" (!).

Iranski plan? E sad stvari počinju imati još i većeg smisla. Da, Rusija bi voljela vidjeti odlazak američke vojske iz Sirije, ali Iran priželjkuje takav scenarij još i puno više. Turska im "smeta" koliko i Rusiji, ne previše, odnosi su solidni, a s Ankarom bi se brzo mogli dogovoriti i oko slabljenja Kurda (s kojima i Iran u zadnje vrijeme ima sve većih problema).

Pustiti tek tako Tursku dublje u Siriju itekako je riskantno, itekako, ali tko zna, kada se sve stavi na stol, možda je i Damask voljan saslušati kako bi to sve u konačnici izgledalo - naročito ako je alternativa da Amerikanci na istoku Sirije stvore nekakvu kvazi državu: prije će vratiti Golan nego što bi vratili taj teritorij!

Naravno, scenarij u kojem sirijska vojska/vlast jednostavno uzima natrag sve što je njeno bio bi daleko najpravedniji, bez dvojbe, ali to se neće i ne može dogoditi ako Rusija ne želi. Rusija pak to ne želi jer misli da može upravo ona iz svega izaći kao nekakav vanjskopolitički gigant koji će kontrolirati kompleksnu dinamiku odnosa s Turskom, Sirijom, Iranom, pa i Saudijskom Arabijom... Uglavnom, govorimo o poprilično velikim ruskim ambicijama, a suradnja s Erdoganom itekako je ozbiljan rizik, možda i veći od onog da su jednostavno pustili, pa i pomogli, sirijskoj vojsci da Idlib riješi u jednoj munjevitoj akciji (nije to karta koje je posve pala sa stola).

Rusi i Iranci pak definitivno nisu uvijek bili pri istom stajalištu kada je riječ o Siriji, ali ne ni tako daleko da ne bi mogli dogovoriti jedan "makro-plan", na kraju krajeva njih dvoje ipak su na istoj strani, strani Damaska, nitko drugi. I sve je uključeno, baš sve - i Khashoggi afera, i turski odnos s Katarom, i iranski odnos s Muslimanskom braćom, i Trumpove prijetnje Iranu, i turska ekonomska situacija.... puno više od sirovog stanja na terenu u Siriji, što u konačnici može sve zajedno kulminirati jednim pravcem gdje će jedna skupina, a ne pojedinac, strateški profitirati, dok će drugi morati prihvatiti poraz. Rusija i Iran, ako udruže pregovaračke snage, mogu postići poprilično radikalan dogovor s Turskom na štetu SAD-a - ali teško da ikada mogu Turskoj vjerovati do kraja, ako mogu uopće i jedno drugom!

Jedna stvar je jasna, nikome od upetljanih aktera nije u interesu da se u Siriji dogodi totalni mir bez nekih konkretnih preinaka - svako smatra da je uložio previše "vremena i truda" da bi na kraju propustio ubiranje interesa i geopolitičkih nagrada. Vrlo tragično za Siriju, očekivano za geopolitiku.

[Nexon]

[Nexon]

Талибани победили, Амери плус нато гузичари изгубили.

U.S. envoy hopes for peace deal with Taliban in 2019: media

KABUL - The U.S. special envoy to Afghanistan hopes to cement a peace deal with Taliban insurgents by April 2019, local media reported on Sunday.
Taliban spokesman was not immediately available for comment but two senior Taliban leaders, speaking on condition of anonymity, said the Taliban leaders will present a new set of demands to Khalilzad.
The insurgents, fighting to expel foreign forces and defeat the Western-backed Afghan government, last month presented demands to Khalilzad that included a timeline for the withdrawal of U.S. troops and the release of senior Taliban from jails.
In October, Pakistan released one of the co-founders of the Taliban and another high-ranking commander.

Овде се још једном показало да одлучна, спремна на жртву војска, са далеко инфериорнијим наоружањем прави проблеме за запад.
Од Вијетнама преко Ирака до Афганистана.

[MARKER]

[st.vuki]

Fino se zagovnalo kod rusa i ukrajinaca. Ukrajinci veceras zapoceli granatiranje dpr i lnr.

Sent from my SM-A500FU using Tapatalk

[Celavac]

Биће ово забавно.

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2018&mm=11&dd=25&nav_category=78&nav_id=1474045

[Nexon]

Не дешаа се ништа драматично осим у српским медијима који би за број прегледа мајку продали.
Ово је, пре свега, унутрашња игра у Украјини.

[Мићара]

[MARKER]

Интересантна прича, 12 авиона јна је у пределу Црне Горе 1975. год. јурило нло који их је дрндао месец и по дана у континуитету. Није свеже, али свакако вреди чути од стране генерал-пуковника који је био директно укључен у та дешавања.

[MARKER]

Прц

https://www.i24news.tv/en/news/internat ... tia-report

[riper]

Citao sam malo juce za ovo. Vest su preneli neki strucni portali i jos se nije oglasilo hrvatsko ministarstvo odbrane. Sustina je valjda da proizvodjac Lokid Marti odredjuje konacnu destinaciju aviona, odnosno drzava koja je kupila te avione a zeli da ih preproda, mora da ima odobrenje te kompanije i naravno americke drzave. Odobrenje kompanije je potrebno kako bi ovi uradili remont gde bi produzili broj sati koliko te letelice smeju da budu u vazduhu.

Ono sto sam ranije citao na hrvatskim portalima, sve te F16/ice su koriscene u raznim sukobima i sada imate dva podeljena misljnja. Jedni smatraju da su se u borbenim dejstvima te letelice dokazale, dok drugi smatraju da su upravo zbog toga sto su toliko upotrebljavane u pitanju letece kante.

Dalji problem je sto s u Izraelci uradili nadogradnje. Lokid Martin trazi da remontuje avion onakav kakav ga je prodao. Dakle Izraelci su ti koji treba da skinu, odnosno deinstaliraju nadogradnje, pa tek onda da Lokid Martin moze da izvrsi remont. Postoje i nepotvrdjene informacije i da Lokid Martin nije zeleo da remontuje nadogradjene avione, ili avione koji su vec preleteli toliki broj sati i da ti avioni jedino mogu da se rashoduju.

Na kraju SAD je ispizdela jer su hrvati izabrali izraelske F16 a ne njihove. Zasto bi oni sada dali dozvolu za tu prodaju gde ne mogu da zarade. A u rukama SAD je i noz i pogaca. Ako oni odobre prodaju i Lokid Martin izvrsi remont, tek onda ovaj dogovor moze da se zavrsi.

Moguce je da sam nesto pogresno preneo, jer pisem po secanju sto sam citaon poslednjih par meseci na nekoliko portala. Koliko znam avionima se vec letelo na proslavi "Oluje", oni su dakle u hrvatskoj, ali valjda jos nisu zvanicno stavljeni u sluzbu.

[Etaoin]

Нису у Хрватској, дошли су само да се покажу, па је због тога избила прилична фрка у Израелу, јер су авиони надлетали са ознакама Израела. Слично је као и са нашим Миговима, Белоруси не би могли да нам поклоне 4 Мига без дозволе Русије, тачније могли би, али онда би себи направили озбиљан проблем.

[lost&found]

Ameri se (navodno) povlace iz Sirije. Ne znam koji im je interes u tome. Moguce da su izdejstvovali povlacenje Iranaca zauzvrat.

[MARKER]

Сад им треба нови фронт, питам се где...