Etaoin wrote:Гиго, брате, то је и проблем што су сви имали сигуран посао, зимовање, летовање, невезано како су радили и квалитет њиховог рада. Па нека меритократија мора да постоји, не може да буде ти кавијар, ја кукуруз, а да делимо рачун. Ја сам апсолутно за социјалну сигурност, неку врсту сигурносне мреже, али не на начин како се то радило код нас, јер то није одрживо, нити да држава буде главни послодавац.
Ти онда очигледно ниси упознат како се радило код нас.За време СФРЈ итекако се гледала стручна спрема,међутим држава је регулисала однос зарада на 1:4 евентуално 1:5.Што значи ако је спремачица са основном школом у некој фирми примала 30.000 дин,директор те фирме са завршеним факултетом би могао да прима највише 150.000 дин.Друго,постојао је систем варијабила,променљиви део личног дохотка изнад гарантованог дела.Све зависи колико се залажеш на послу.
___________________________
*SAMOUPRAVNI SOCIJALIZAM I POLOZAJ RADNIKA
Visoka stopa rasta. Tokom perioda samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji, došlo je do izrazito visoke stope ekonomskog rasta, pa je Jugoslavija u tom periodu bila među najbrže rastućim privredama u svetu.
Radna disciplina. Tradicionalno se smatralo da bez vođenja odozgo, od strane upravnika, ne bi moglo biti discipline, ali disciplina se povećala. Kritičari su izjavljivali da radnički savjeti nisu stručni donositi odluke, ali činjenica je da su saveti imali puno više informacija nego upravni odbori kapitalističkih preduzeća i puno su bolje birali upravnike.
Visoke stope ulaganja. Kritičari su takođe smatrali da će radnici, kada im se da vlast, između sebe raspodeljivati sav prihod preduzeća, te se neće vrši dovoljno ulaganja u preduzeće, ali nasuprot tome javile su se visoke stope investicija: 1976. godine 33% BDP-a je bilo uloženo.Jedina zemlja sa stopom koja se može uporediti s Japanom od 30%; Kanada je imala 23% i SAD 16%.Intenzivno se uvodila moderna tehnologija, jer su članovi radničkih kolektiva tražili način da uvećaju prihode i zato su ulagali u vrhunsku tehnologiju.
Uključenost radnika. Postoji mnogo studija u kojima se ističe da su radnici dosta učestvovali i da su imali dosta znanja o funkcionisanju svojih preduzeća.
Izgradnja stanova. Za prvih četvrt veka samoupravljanja izgrađena su dva miliona društvenih stanova.Ako se uzme četvoročlana porodica kao prosek, na taj način je stambeno zbrinuto 8 miliona ljudi.
Socijalna mobilnost. Nisu bile rijetke životne priče ljudi koji su prešli put od KV radnika, neposrednog proizvođača i samoupravljača do direktora jedne radne organizacije.
Zdravstvena zaštita. Svakom stanovniku Jugoslavije je bila potpuno besplatna i dostupna zdravestvena zaštita.
Obrazovanje. Osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje je postalo dostupno širokim slojevima stanovništva. Značajno je podignut nivo pismenosti i obrazovni nivo stanovništva.
Balans rada i života. Radno vreme je bilo od 7 do 15 časova uz pauzu koja se obično provodila u restoranima društvene ishrane. Subote i nedjelje su bile neradne osim za one radne organizacije kod kojih je priroda posla zahtijevala da se radi i za dane vikenda. Bez većih problema su se mogla koristiti neplaćena odsustva i bolovanja.
Benefiti zaposlenih. Pod okriljem sindikata unutar radnih organizacija organizovano je puno konkretnih stvari (sport, umetnost, kultura) koje su omogućavale da se podigne kvalitet života svakog radnika. Sistematski ljekarski pregledi su bili obavezni i provođeni u svim preduzećima.
Topli obrok. Zaposleni su dobivali bonove za topli obrok, pa su se hranili u restoranima društvene ishrane. U SFRJ se smatralo prirodnim da zaposlenima bude plaćen topli obrok. Jelo se ili u restoranu društvene ishrane, odnosno menzi ili u nekom od brojnih ekspres restorana u gradu, za bonove, nekoj vrsti novca za internu upotrebu. Skromnije, ali jeftinije i brže, glad se mogla utoliti na kioscima s hrenovkama.
Godišji odmori. U vrijeme godišnjih odmora išlo se u radnička odmarališta u organizaciji sindikata. Plaćalo se na rate u toku godine pa je porodični godišnji odmor bio uobičajena stvar. Puno radničkih odmarališta je napravljeno na Jadranskom moru ulaganjem sredstava radne organizacije, a bilo je i banja i planinskih odmarališta. Radnici su u svrhu finansiranja svog godišnjeg odmora obavezno dobijali i tzv. regres.
Podrška u slučaju smrti bližnjeg.Kada bi se desio smrtni slučaj, radnik je imao pravo na besplatnu sahranu. Ukoliko ga je smrt zadesila za vrijeme radnog vijeka, a ne u toku penzije, u istu radnu organizaciju se odmah zapošljavao neko od članova najuže porodice kako bi se njenim članovima omogućilo da i dalje imaju novčane prihode.
Sigurnost zaposlenja.Postojala je velika sigurnost zaposlenja, jer članovi kolektiva nisu otpuštali svoje članove. Bilo je uobičajeno penziju dočekati u istoj firmi.
Odlučivanje. Cilj samoupravnog društva je bio da čovjek stvara i upravlja onim što je stvorio.Radnici su imali utisak da oni donose odluke, da jedva postoji otuđenje, i da postoji visoka solidarnost među firmama.