Војска и војне теме

[Ultra Sarma]

Kakav car. Ovo je predsednik, a ne onaj nas potrcko peder. Sirija, Damask, istocna Guta, mesto gde se nedeljama vode zestoke borbe u cilju oslobadjanja ovog dela grada od terorista iz rahmana, nusre, ahrara i jeis el islama. Lik odlazi na liniju fronta sa svojom hondom bez pratnje. Ima i snimaka kako ga vojska docekuje u skroz razrusenom Jisrinu gde je inace bila nusra (al kaida u Siriji) lik se sa svima rukuje, pozdravlja, razgovara cak se i na tenk popeo..

[нуклеарни удар]

Velika priča o psihološkom obrađivanju milijuna ljudi: Cambridge Analytica, globalna mentalna manipulacija i razlozi zašto će pokušati uništiti Facebook
D. Marjanović


Analiza: Zapad se priprema za obračun s Rusijom - Je li Sergej Skripal Franjo Ferdinand našeg doba?
D. Marjanović
Meč između Putina i Zapada tek sada će postati grub: Bitka za par glavnih gradova i jednu glavu
D. Marjanović
Počinje neo-otomanski projekt širenja na Siriju: Padom Afrina stvoren je "Erdogan-okupator", a ovo je tek početak
D. Marjanović
Priprema se povratak kojeg čeka cijela Afrika - povratak Gaddafija: Da vlada Libijom, ujedini plemena i još jednom protjera kolonizatore i pljačkaše
D. Marjanović
Advance u Poljskoj - zašto moramo mijenjati percepciju o Poljacima
Vedran Obućina
PREGLEDAJ SVE TEKSTOVE »
Jedan od najvećih problema moderne demokracije je izborna kampanja. Štoviše, izborna kampanja pretvara se u striktno emotivno "ispiranje mozga" glasačke populacije do te mjere da i sama demokracija kao sistem dolazi u pitanje.

U idealnim, ili barem polu-idealnim, uvjetima kampanja bi trebala glasačima predstaviti političke opcije/kandidate kako bi isti mogli diferencirati među njima i na temelju toga dati svoj glas po pitanju tko će u narednom periodu voditi zemlju.

Odmah smo svjesni problema - političke opcije imaju slobodu lagati, muljati, petljati, obmanjivati, zataškavati, izokretati, podvaljivati, cenzurirati i manipulirati do mile volje. Kandidat može, i najčešće to i čini, u kampanji obećati jedno da bi po dolasku na vlast postupio sasvim drugačije.

Zbog tih činjenica je demokracija defektan sistem koji bi mogao biti puno bolji. Primjerice, lažljivi pobjednik trebao bi odmah biti sankcioniran čim prekrši prvo predizborno obećanje. Umjesto toga ove izdaje biračkog tijela se, osim u najvećim prekršajima, u potpunosti toleriraju i sve što biračima ostaje je strpljivo čekati iduće izbore. Imajući to u vidu pravo je čudo da toliki broj ljudi još uvijek uopće sudjeluje u izbornom procesu (recimo da je neki prosjek između 60% i 70%, ovisi od izbora i lokacije). No, unatoč tolikim nedostacima svaki izbori su redovno popraćeni jednom ekstra kampanjom - kampanjom uvjeravanja biračkog tijela da se ipak treba pojaviti na biračkom mjestu jer je to njihova "građanska dužnost".

Ako su ovo primarni problemi demokracije onda također možemo reći i kako demokracija degradira pošto isti postaju sve veći i veći. Ovo je globalni problem demokracije kao sustava, no na nekim mjestima je posebno izražen, primjerice u SAD-u.

Naše "europske" političke kampanje su itekako toksične i podle, no u SAD kampanja poprima jedno sasvim novo značenje kada je riječ o razini podmetanja i okrutnosti. Za početak američke predsjedničke kampanje doslovno traju godinama i potpuno okupiraju medijski prostor, naročito u zadnjoj, izbornoj godini.

Postoje određena pravila, primjerice po pitanju tko smije i koliko donirati predsjedničke kandidate, no i to se redovno zaobilazi na domišljate načine. U konačnici pitanje iznosa koji je skupio pojedini predsjednički kandidat postaje medijski skandal i nadmetanje u novcu, a glasači, poneseni euforijom, čak su često spremni i svojim malim donacijama gurati svog favorita.

Ne treba posebno isticati kako su zbog toga političke kampanje, kako u SAD-u tako i u ostatku svijeta, postale i veliki biznis. Postoji velik broj specijaliziranih kompanija koje su spremne, za izdašne svote, pružiti usluge potencijalnom kandidatu kako bi se povećale njegove ili njezine šanse za pobjedu.

Nije li to zapravo još jedna metoda narušavanja demokracije i onog što bi demokracija u suštini trebala biti? Itekako, no nitko se ne buni previše (slična je priča i s lobiranjem).

Zašto bi kandidati angažirali ove vanjske suradnike? Zato jer u žestokoj i sirovoj borbi što je današnja kampanja svaki glas je bitan, a specijalizirane kompanije tvrde da znaju i mogu doći do dodatnih glasova.

No, čime se točno bave? Svim i svačim, od benignih printanja plakata do vrlo kontroverznih i kriminalnih radnji. Pritom su najpopularnije one kompanije koje obećavaju da mogu iskoristiti ljudsku psihologiju kako bi glasače okrenuli da glasaju za kandidata koji plaća njihove usluge.

Pritom treba imati na umu da prosječni birač u principu nije politički pismena osoba, a da tako i ostane trude se mass-mediji koju mu nude beskonačnu jeftinu zabavu i trivijalnosti tako da ovaj ni nema vremena razmišljati o politici i utjecaju politike na njegov život.

Zbog toga kada dođe vrijeme za glasanje imamo na raspolaganju milijune birača koje treba mentalno "obraditi" da glasaju za ovog ili onog kandidata.

Ranije je to bio posao klasičnih medija - televizije, radija i štampe. I danas su ti mediji upregnuti, ali postoji daleko bolje i učinkovitije rješenje - Internet, točnije internetske društvene mreže.

Optimizam od prije 2, 3 desetljeća poprilično se izjalovio - Internet nije postao velika knjižnica koja će obogatiti narode svijeta (iako i ona postoji), umjesto toga za većinu korisnika Internet=Facebook.

Milijarde ljudi diljem svijeta članovi su ove društvene mreže, američke korporacije, te tamo provede većinu svog vremena uz pokoji posjet alternativama kao što su Twitter, Instagram itd.

To pak Facebook čini idealnom platformom za ciljanje potencijalnih birača. Nadalje, Facebook sam po sebi nije benigna organizacija koja spaja ljude.

Glavni biznis Facebooka je skupljanje osobnih podataka o svojim članovima. Poprilično je točna tvrdnja da Facebook bolje poznaje svoje korisnike no što ih poznaje ijedna druga osoba na svijetu. Naime, Facebook prati sve, i kada je korisnik prisutan na samim stranicama i kada "surfa" prostranstvima Interneta (jer je i dalje tehnički ulogiran u samu platformu).

U konačnici Facebook raspolaže s ogromnom količinom podataka o svakom korisniku - sve od toga kada u prosjeku ustaje ujutro, što voli jesti, s kakvim ljudima se druži, kakvi su mu glazbeni, filmski, politički, seksualni, sportski, vjerski i drugi afiniteti.

Dio korisnika se, razumljivo, žali zbog ovakvog tretmana, no isti ne shvaćaju da Facebook nije nekakva državna institucija - Facebook je privatna američka korporacija koja kotira na američkoj burzi. Drugim riječima, činjenica da korisnik, unatoč svim ovim spoznajama, i dalje želi koristiti Facebook je njegova ili njezina osobna stvar, no realno gledajući nema previše razloga onda se buniti protiv tretmana kojeg tamo dobiva.

Dakako, Facebook je postao gigant igrajući ponovno na ljudsku psihologiju i emocije - na ego, taštinu i potrebu za društvenom interakcijom.

Dakle, kako iskoristiti Facebook u političke svrhe? Kao prvo, treba se domoći onog što Facebook ima - podataka o članovima. To su određene vanjske kompanije odradile vrlo uspješno jer proces uopće nije težak.

Jedna od takvih kompanija je britanska Cambridge Analytica osnovana 2013. Kompanija je na podli način plasirala određene aplikacije (koje mogu koristiti FB članovi) kako bi se domogla privatnih podataka. Riječ je zapravo o kvizovima osobnosti koje korisnik, ako želi, može riješiti putem FB-a, ali u zamjenu aplikaciji, koja nudi kviz, daje određeni pristup svom profilu.

Opet se igra na ljudski ego jer većina želi rješavati razne kvizove kako bi potvrdili sami sebi svoje kvalitete i/ili superiornost.

Dok korisnik rješava kviz postojeća aplikacija "češlja" njegov profil i snima u posebnu bazu podataka na odvojeni server sve podatke o njemu, ali i o njegovim prijateljima. Ne, suprotno mišljenju nekih, te aplikacije - barem koliko se tvrdi u uvjetima korištenja - ne mogu čitati privatne poruke korisnika, no to nije niti bitno, na samom profilu nalazi se kod svakoga i više nego dovoljno informacija za izgradnju "psihološkog profila".

Ono što su programeri iz kompanije Cambridge Analytica (CA) napravili je da su, kroz period od nekoliko mjeseci, "prikupili" informacije o oko 50 milijuna korisnika. Tako barem tvrdi zviždač iz ove kompanije, 28-godišnji Christopher Wylie.

Prije nego se osvrnemo na zviždača još nekoliko riječi o operaciji. Dakle, kada kompanija kao što je CA prikupi sve te podatke s njima može štošta - može ih prodati marketinškim agencijama ili pak političkim kampanjama. Naravno, ne prodaju "sirove" podatke već svoje usluge analize istih.

U slučaju političke kampanje tako mogu ponuditi pretpostavku da su u stanju na temelju prikupljenih psiholoških profila utjecati na birače da glasaju za određenog kandidata ili da pak promjene svoje mišljenje i okrenu se drugom kandidatu.

Kako je to moguće? Lako. Uzmimo kao primjer američke predsjedničke izbore 2016. godine.

Recimo da ste vjernik i da Vam je to jako važno. Jedno jutro će Vam na Facebooku osvanuti poveznica na članak s naslovom: "Trump poručio: Biblija je knjiga prema kojoj vodim svoj život!". I Vi pomislite - evo, napokon kandidat koji dijeli moje vrednote. Dakako, glasat ćete za njega.

S druge strane možda Vam vjera ne znači ništa, ali možda Vam zato jako znači pravo žene da ima izbor po pitanju svog tijela. U tom slučaju tog istog jutra na Vaš Facebook stiže poveznica na članak s naslovom: "Trump poručio: Pravo na pobačaj je univerzalno pravo svake žene!" Odlično, pomislite, evo stava s kojim se slažem - glasam za Trumpa!

No, je li Trump to zaista i rekao? Vrlo vjerojatno nije! Ali to nije ni bitno - naime, gigantski online manipulatori kao što je CA napravit će lažne stranice, portale i lažne članke sa sadržajem koji nema nikakve veze sa stvarnošću. No, igra se na kartu Vaše političke nepismenosti i činjenice da ste do te mjere lakovjerni da ćete vjerovati naslovnicama koje Vam se nižu na Facebooku.

Jednog dana možda saznate kako Trumpa uopće nije briga za pravo žena ili da nikada u životu nije otvorio Bibliju, ali kasno, već ste glasali za njega, i to je jedino što je bitno. Na tim principima kompanije kao što su CA zaradit će milijune i milijune dolara.

Ovo opisano samo su banalni primjeri. Operacije su ekstremno kompleksne i algoritmi do neopisivih detalja će analizirati svakog birača. Ne bi čudilo da je jedna stavka koja se nakon analize snima i "razina lakovjernosti" - odnosno većim naivcima podvalit će se potpuno bombastične izjave, a onim skeptičnijima nešto skrojeno prema njihovim glavama, primjerice: "Ni ja već dugo ne idem na izbore, ali evo 5 razloga zašto ovog puta ozbiljno razmišljam izaći i glasati za Trumpa" - ovo je naslov koji ne treba slati naivcu koji hoće čuti ekstravagantne izjave, ovo ide onom neodlučnom i polako ga se, iz dana u dan, obrađuje.

Osvrnimo se na aktualnosti - kako smo već i spomenuli, bivši zaposlenik CA-a, Christopher Wylie, odlučio je u medijima progovoriti o tome kako je CA operirala u sklopu američkih izbora. Wylie je osebujan, pun sebe i očito voli medijsku pozornost, no stvari koje priča trebalo bi uzeti s određenom rezervom.

VIDEO: reportaže vezane uz CA i zviždača Wyliea


No, otkrio je kako je CA surađivala sa Steve Bannonom, bivšim voditeljom Trumpove kampanje (kojem je Trump dao otkaz nekoliko mjeseci nakon osvajanja vlasti), štoviše, Bannon i drugi sumnjivi akteri postali su glavni ljudi u kompaniji Cambridge Analytica. Wylie opisuje kako je stvoreno savršeno "oružje za jeb*nje u mozak" te smatra kako je njihov rad bio vrlo bitan u pobjedi Donalda Trumpa.

Vjerojatno je u pravu, no tu je i priča koja se ovih dana ne spominje u medijima. Kao prvo, uz sve svoje algoritme CA nikada ne bi mogla "učiniti" da pobjedu na izborima odnese recimo Jeb Bush kojeg je Trump pomeo u svim debatama. Dakle, imali su atraktivan materijal za rad u startu, a kasnije su možda i doprinijeli prevazi u kojoj je Trump porazio Hillary Clinton.

No, prešućena priča je ova - usluge kompanija kao što je Cambridge Analytica definitivno je koristila i Clinton, a ovakve kompanije masovno je u svojim kampanjama koristio Barack Obama i tada se nitko nije zgražao, štoviše, hvalili su Obamin tim kao jako pametan i lukav jer su, eto, upregli "nove tehnologije".

"Jeb*anje u mozak" koje spominje Wylie već je dugo na snazi, i prije osnutka CA-a.

Dobro, zbog ovih ili onih razloga CA je sada glavna medijska tema. No, pošto je riječ o kompaniji sa sjedištem u Londonu, zašto nitko sada ne poteže pitanje o "britanskom uplitanju" u američke predsjedničke izbore? Jer stvari koje su navodno radili ruski hakeri, trolovi i botovi, po svemu sudeći su "kamilica" prema operacijama koje je provodila CA.

Već u više navrata smo pisali kako iza cijele afere "uplitanja" ne stoji Rusija već Alt-right pokret (opširnije o ovoj temi: Analiza: Napokon je odgonetnuta misterija o uplitanju u američke predsjedničke izbore jer ista sila upravo se upliće i u njemačke - i ne, nije riječ o Rusiji), ljudi kao što je Steve Bannon i slični, no te i više nego očite činjenice jednostavno ne dopiru do mainstreama, pa čak ni sada kada je CA operacija razotkrivena.

Ali zašto je sve razotkriveno i zašto je to odjednom tolika tema? Očekivano, najveći udarac pretrpio je Facebook, a kompanija je u zadnjih nekoliko dana izgubila desetke milijardi USD vrijednosti (!) te je pokrenuta kampanja koja poziva ljude da se isključe s Facebooka.

Možemo pokušati igrati se đavoljeg advokata za gospodina Zuckerberga, no ovdje se zaista čini kako određene snage žele udariti, a možda i srušiti Facebook. Zašto? Stvar je jednostavna - štogod činila CA ili bilo tko drugi, Facebook je i dalje ogromna platforma na kojoj se poput šumskog požara mogu razmjenjivati politički stavovi, a unatoč raširenoj globalnoj političkoj nepismenosti, mase ipak počinju shvaćati da im netko radi o glavi i da je pritom riječ o nedodirljivim političkim i poslovnom elitama.

Možda je u pravu Edward Snowden kada kaže da je Facebook zapravo veliki alat za špijuniranje proizveden i upravljan od strane tzv. "duboke države". Vjerojatno jest u pravu, no svejedno, stvari postoje da bi izmakle kontroli.

Zadnjih mjeseci svjedočimo velikim pritiscima koji se vrše na Facebook i prvog čovjeka Facebooka, Marka Zuckerberga. Od FB-a se traži da pokrene odlučnu borbu protiv "lažnih vijesti". To traže političari, traže elite, no ljudi koji vode i rade na FB-u znaju da je to nemoguće jer bi to bio kraj kompanije.

Gnjevne elite vide lažne vijesti po svuda, vide zavjeru, vide Putina... i žele tome hitno stati na kraj. Dakako, ono što oni žele eliminirati nisu "lažne vijesti" već najčešće jedine prave vijesti - lažne vijesti su psihološko mentalno peglanje koje proizvode CA i drugi. To nužno ne smeta uspaničenima - smeta im istina koje se i dalje dijeli primarno putem Facebooka.

To je nešto što svakako treba imati na umu u ovoj priči. Zuckerberg se danas, nakon nekoliko dana tišine, u javnosti "duboko ispričao" zbog svega. Zbog čega? Zbog činjenice da je CA radila što je radila s njihovim podacima. Da, postoje informacije da je Facebook CA dozvolio malo i veći pristup no što bi trebalo, no to uopće nije nužno namjerni čin Facebooka već činjenica da su se na takvom tehničkom pristupu u tom trenutku plasirale aplikacije putem FB-a (danas su pravila donekle postrožena).

Daleko od toga da je Zuckerberg pozitivan akter - on se u mnogo navrata pokazao kao veliki "deep state" lojalist - primjerice, kao osobni uspjeh navodi francuske predsjedničke izbore gdje je FB uspio "zaustaviti ruske botove" (botovi = automatizirani lažni profili koji šire dezinformacije), to očito kaže jer je pobijedio Emmanuel Macron. Da je kojim slučajem pobijedila Marine Le Pen ne bi ni spominjao Francusku u strahu da ga se ponovno ne optuži da je njegova platforma pomogla u "ostvarenju Putinovih ciljeva". Dakle, Mark će ispuniti sve što se od njega traži, ali sada dolazimo u situaciju da se od njega traži previše - doslovno poslovno samoubojstvo.

Na platforme kao što su Facebook i Youtube vrši se ogroman pritisak jer tamo egzistira, još uvijek (unatoč sve strožoj cenzuri), sloboda govora, a slobode govora jako se boje oni koji se u nju kunu. Youtube, kao i FB, već se angažirao oko brisanja brojnih kanala, no opet ne mogu pobrisati sve - čak i kada ih demonetariziraju oni i dalje opstaju, grčevito (opširnije o ovoj temi: U borbi za istinu: Kako je YouTube nehotice stvorio veliku slobodu govora koju sada nastoji ugušiti).

Kompanija kao što je Cambridge Analytica postoji mnogo. Bave se svim i svačim. Grabe podatke, analiziraju ih, ali i više od toga. Navodno se Cambridge Analytica bavila i ucjenama, lažnim optužbama i kojekakvim drugim kriminalnim radnjama. Ništa čudno, sve počiva na defektnom demokratskom sustavu koji dozvoljava da politička kampanja bude prljava rabota.

Kao i uvijek, stvari treba mijenjati suštinski, ali nitko nema volje dok se u kampanjama okreće toliki novac. Što se tiče ove medijske histerije oko CA, glavna meta je ovog puta Facebook jer ga se želi potpuno podrediti i kontrolirati. Nikakvo čudo, Facebook vrvi korisnicima koji pozivaju na okončanje rata u Siriji, koji ne žele novi Hladni rat između Istoka i Zapada, koji žele nove političke opcije, koji prokazuju nepravdu i vladajuće elite - njih se treba ušutkati. Ako pak Zuckerberg to nije u stanju učiniti onda će se skršiti cijela njegova platforma, a korisnicima će se sugerirati da se prebace na sigurnija i kontroliranija mjesta gdje će vladati nulta tolerancija prema "lažnim vijestima".

[нуклеарни удар]

Analiza: Veliko protjerivanje ruske diplomacije iz Zapadnog svijeta kao priprema za još veći i opasniji sukob
D. Marjanović


Kako se moglo i očekivati, ono što je započelo u Britaniji u kontekstu slučaja Skripal, sada je eksplodiralo i na međunarodnoj pozornici, barem onoj Zapadnoj. Naime, Britanija je nakon optuživanja Rusije za kemijski napad na njenom teritoriju izbacila 23 ruska diplomata. Već tada je bilo jasno kako je to zapravo tek potencijalno uvertira u egzodus ruske diplomacije iz Zapadnog svijeta. Pitanje je jedino bilo kada će britanski saveznici krenuti s istom mjerom i u kolikoj magnitudi.

Odgovor je danas stigao i magnituda je poprilična, a možda je riječ tek o jednoj rundi. Naime, prema zadnjim medijskim informacijama, SAD je danas objavio kako izbacuju ukupno 60 ruskih diplomata te se tako pridružuju brojnim europskim zemljama koje su odlučile učiniti isto kako bi se kaznilo Kremlj za kemijski napad u Engleskoj.

Dakako, Britanija za taj napad nikada nije predstavila konkretne dokaze koji bi neupitno optužili Rusiju, konkretno rusko vodstvo. No, do sada je već postalo sasvim jasno kako postoji konsenzus da se takvi dokazi neće niti tražiti - Britanija je prozvala krivca i njeni saveznici ne bi bili saveznici kada bi to propitkivali. Nadalje, sve zajedno dolazi u sklopu velike kampanje kontra Rusije, a cilj je od početka isti: ili Rusiju maksimalno izolirati ili na neki način u njoj prouzročiti "smjenu režima". Povode ne treba ni spominjati - Rusija je počela smetati Zapadnim interesima na brojnim mjestima i nije bilo za očekivati kako će joj se dozvoliti povratak u "geopolitičku arenu" u takvim razmjerima.

Izbacivanje 60 ruskih diplomata iz SAD-a najžešći je potez koji je Donald Trump napravio kontra Rusije otkako je preuzeo vlast (također je naredio i zatvaranje ruskog konzulata u Seattleu). Dakako, ne treba posebno ni isticati kako ga se od početka mandata nastoji na ovaj ili onaj način povezati s Rusijom, a ovo je još jedan u nizu poteza kojime Trump daje do znanja da nije "ruski čovjek" (nije niti bio, ali takva kampanja protiv njega koncipirana je kao idealna "dvije muhe jednim udarcem" strategija).

Progon ruskih diplomata sa Zapada odmah je pozdravila britanska Vlada, naročito britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson koji se naročito istaknuo, uz premijerku Theresu May, kao zagovaratelj ruske krivnje. "Današnja izuzetna međunarodna reakcija naših saveznika ostat će zapamćena u povijesti kao najveće izbacivanje ruskih obavještajnih oficira te će pomoći obrani naše zajedničke sigurnosti", poručio je Johnson.

Dakle, nije samo da se radi o odmazdi za zločin čija se odgovornost još nije ni potvrdila već se mijenja i kompletan diplomatski žargon pa tako ruski diplomati sada postaju "obavještajni oficiri", suštinski osobe koje su opasne po sigurnost Zapada.

Kako smo i rekli, ovo je možda tek iduća runda, a one koje slijede mogle bi biti još i žešće. Ne bi iznenadilo da se u ne tako dalekoj budućnosti ruski dužnosnici počnu tretirati kao element koji je podjednako opasan kao i ISIL-ovi teroristi, ako ne i opasniji - štoviše, pojedini istaknuti Zapadni dužnosnici već neko vrijeme, kada govore o izazovima i opasnostima, Rusiju i ISIL stavljaju u istu rečenicu, što nije slučajno.

Britanska premijerka Theresa May također je pohvalila današnju akciju. "Koordinirane mjere jasno pokazuju da svi stojimo rame uz rame u slanju najsnažnijeg signala Rusiji da se više neće moći rugati se međunarodnom zakonu", poručila je premijerka.

Zanimljivo je uočiti kako ovakav žestok stav prema Rusiji zauzima tzv. "Brexit Vlada" koja bi trebala, na kraju procesa, odvojiti Britaniju od Europske unije. To je zanimljivo iz perspektive pojedinih tvrdnji kako je Brexit također bio "rusko maslo", odnosno da je takav ishod najviše išao na ruku Rusiji jer se time navodno narušava kompaktnost i moć Europske unije.

Je li Rusija bila sretna zbog Brexita? Vjerojatno jest. To se lako može zaključiti i po tome što je njihov utjecajni državni kanal RT davao poprilično medijskog prostora pro-Brexit akterima, no i inače postoje argumenti zašto je Rusija bila zadovoljna zbog Brexita (nacionalisti su generalno više naklonjeni Rusiji). No, reći da je Rusija na neki način orkestrirala Brexit je podjednako apsurdno kao reći da je stavila svog čovjeka u Bijelu kuću ili da je potaknula separatističke tendencije u Kataloniji.

No, ako se za dokaze generalno ne pita kada je tema Rusija, onda se doslovno sve može svaliti na Rusiju, a to se upravo i čini.

Nadalje, u zadnje vrijeme stječe se dojam i u Londonu i u Bruxellesu kako bi Brexit možda trebalo jednostavno terminirati, proglasiti referendum nevažećim zbog kojekakvih nepravilnosti i uplitanja, te zaboraviti na sve. Štoviše, u pojedinim medijima zadnjih dana mogli smo pročitati i to kako se ovo sve zapravo dobro poklopilo jer sada EU može pokazati Britaniji koliko je još uvijek smatra svojim prijateljem. Iz toga proizlazi kako dokazi o ruskoj ulozi u slučaju Skripala zaista i nisu bitni, bitna je politika koja iz ovog slučaja proizlazi. Dakako, demokratska volja britanskog naroda se neće poštivati, a to samo pokazuje još jednom kako se nepoželjni rezultati teško uvažavaju.

U cijelu priču sada se snažno uključio i SAD, i to baš dolaskom novih jastrebova u Trumpovu administraciju (Pompeo, Bolton...). Visoki američki dužnosnik, koji je želio ostati anoniman, rekao je u razgovoru s novinarima: "Ruskoj Vladi poručujemo: kada napadnete naše prijatelje suočit ćete se s ozbiljnim posljedicama".

Predsjednik Vijeća Europe, Donald Tusk, objavio je danas kako ukupno 14 zemalja izbacuje ruske diplomate, uključujući Njemačku i Francusku (izvori navode kako Hrvatska izbacuje jednog ruskog diplomata). Potezu se također pridružuju i Ukrajina i Kanada. No, ovo je samo početak, za očekivati je kako će se već sutra ili tijekom ovog tjedna i druge EU članice pridružiti.

Rusija poručuje kako će uzvratiti istom mjerom. "Radit ćemo na tome u predstojećim danima i odgovorit ćemo svakoj zemlji", poručio je neimenovani izvor iz ruskog ministarstva vanjskih poslova.

Kako smo i spomenuli, više je političkih razloga za ovu veliku koordiniranu akciju, no projekt obuzdavanja i izolacije Rusije je na samom vrhu. Rusija će vjerojatno reagirati recipročno, no time neće puno dobiti jer ovo jest tek jedna runda. U idućoj možemo očekivati veći pritisak na Svjetsko nogometno prvenstvo koje bi se ove godine trebalo igrati u Rusiji, ali još i veća meta bit će jedan projekt koji jako smeta SAD-u: projekt Sjeverni tok 2.

Uskoro će se suradnja s Rusima na izgradnju novog kraka plinovoda prema Europi (od Rusije do Njemačke) poistovjetiti s veleizdajom Zapadne sigurnosti i onda će Berlin, bez neke velike sumnje, popustiti pod pritiskom. Ako treba uvozit će se američki LNG ili će se forsirati veća suradnja s američkim saveznicima, primjerice s Katarom - no taj plin bi, ako želi stizati u potrebnim količinama, jednog dana uskoro trebao proći kroz Siriju, a tu imamo problem (štoviše, prema nekim interpretacijama ovo je i glavni razlog zašto se u Siriji vodi krvavi rat).

Legitimno je tvrditi kako nema dokaza da je Rusija izvela kemijski napad na Sergeja Skripala, a to je hrabro sugerirati u stanju učiniti još samo Jeremy Corbyn i nekolicina u Europi - uskoro će se takva propitkivanja označavati kao pro-ruska propaganda, a za nju će biti predviđene i određene sankcije, u to nema sumnje.

Svjedočimo obračunu koji vrije iz dana u dan i možda su to još i dobri dani, dok se međusobno izbacuju diplomati, jer ovo srlja prema danima kada će se međusobno izbacivati bombe - jedni po drugima.

[Ultra Sarma]

Stvarno neverovatni snimci. Ovim ludacima iz ANNA newsa kapa dole.

[Мићара]

Гледам овај извјештај главоње лазанског, ладно је у америчкој униформи са америчким шљемом на глави...

[Bruno Sulak]

Pricao je da bi mu dozvolili da snima morao je da zaduzi uniformu, slem i sta jos vec, jer kao novinar ide na sopstvenu odgovornost.

Elem, slusajuci Haradnija na onom intervjuu, sto se tice Kosova, Srbije i naseg naroda shvatio sam da jednostavno nikad nece biti bolje.
Evo uzmimo prvi primer iliti Micarin primer: da uletimo sa vojskom i pobijemo siptare, opet bi nas sprdali po Hagu i intervenisali u "dobrobit naroda i sprovodjenju demokratije".
Drugi primer: Nekako izmolimo Ruse da intervenisu protiv okupacije i nepravde. Ukljuce se Rusi ali se ukljuci i NATO i onda nasa teritorija sluzi kao poligon za isprobavanje ruskog i americkog oruzja, kao u Siriji. Znaci i to otpada.
Treci primer: Da odemo kod Amera sagnute glave i da ih molimo da nas puste da budemo njihovi pijuni. Mozda i "najbolja" opcija ali definitivno i najogavnija. Da se o ovome razmisljalo pre bombardovanja pa i da prodje nekako ali sad posle silnih nepravdi s njihove strane nad nama to jednostavno nije moguce.

Znaci rat otpada, sud otpada, Rusija otpada. Zacarani krug.

[Србохолик]

http://mondo.rs/a1101234/Info/Svet/Srus ... iriji.html

Јеботе направиш авион да буде невидљив, одбија ракете, лети вертикално, чуда Бога којекаква, само што не проговори, и птица га обори (ако је уопште птица), небитно што је руски, чији год да је на бизаран начин изгубиш људе на првом месту, искусне пилоте и милионе долара.

Слава пилотима!

[Ultra Sarma]

Jarmuk, juzni Damask



Izrael unistio sirijski pancir

[1914]

Dobar intervju

[Nexon]

Генијалан човек само је малко злостављао водитеља јер је водитељ неприпремљен.

[нуклеарни удар]

https://www.intermagazin.rs/nikome-nije-jasno-sta-se-desava-u-siriji-pro-americke-snage-napao-nepoznati-neprijatelj/

[Nexon]

Роботизовани борбени систем Уран-9

[fedayn]

Kako se francuski Nacionalni Front, koji danas predvodi Marin Le Pen, borio protiv Jugoslavije!


Gaston Besson – Pakrac , Croatia – 1991 With Thomas Linder. Foto: Gaston Besson Facebook

http://www.princip.info/2017/02/20/kako-se-francuski-nacionalni-front-koji-danas-predvodi-marin-le-pen-borio-protiv-jugoslavije/#

Pisali smo ranije o učešću francuskog Nacionalnog Fronta u Jugoslovenskom ratu devedesetih godina.Videli smo da su slali dobrovoljce i vrlo sumnjivu humanitarnu pomoć hrvatskim snagama.Odlučili smo da istražimo malo više to njihovo učešće u ratu i našli smo vrlo zanimljive informacije.

U jednom od tih humanitarnih konvoja koji je krenuo u Hrvatsku iz Avinjona 19 decembra 1991, učestvovali su: Alan Sanders, novinar koji piše o ratu za časopise Chrétienté-Solidarité (Hrišćanstvo-Solidarnost) i Présent (Danas), Bernard Antoni, direktor časopisa Chrétienté-Soldiarité i evropski poslanik Nacionalnog Fronta, Tibo de la Toknaj, član centralnog komiteta Nacionalnog Fronta i savetnik za regiju PAKA, Žan-Mari le Ševalije, evropski poslanik Nacionalnog Fronta, i Žak Bartelemi, avanturista koji je već pre toga posećivao Hrvatsku više puta. Tom prilikom sreli su se sa Dobroslavom Paragom i Milom Dedokavicem iz Hrvatske stranke prava (HSP). Zanimljiva informacija je takođe činjenica da su učesnici konvoja koji je zaustavljen na slovenačkoj granici sa oružjem dali graničnoj policiji kao kontakt telefon broj Žaka Bompara, jednog od osnivača Nacionalnog Fronta.

Da se učešće Nacionalnog Fronta nije ograničavalo na humanitarnu pomoć, potvrđuje nam između ostalog i Fransis Bergeron, francuski novinar i scenarista desničarske političke orijentacije, član centralnog komiteta Nacionalnog Fronta, za koga njegove kolege kažu da je čitav život posvetio Nacionalnom Frontu i verno branio njihove ideje.On je u časopisu Présent iz 10 oktobra 1993 izjavio: „Hrvatska je jedna avantura. To je u Evropi, na nekoliko sati kolima, to je mogućnost za naše mlade militante da prožive jednu korisnu avanturu zahvaljujući dobrotvornoj akciji ili da dožive jednu vojnu avanturu… Kada imate 20 godina treba da iskoristiti priliku da proživite to iskustvo.“

I mnogi su i iskoristili priliku da prožive to iskustvo. Među njima je i kum Žan-Mari Le Pena, Gaston Beson. Gaston Beson se borio u šestom bataljonu HOS-a6, zajedno sa zloglasnim Čikago bataljonom, a zatim je integrisan u HVO.7 Danas živi u Hrvatskoj, u Puli i organizuje ukrajinsku neonacističku paravojnu formaciju Azov, koja se bori na strani ukrajinskih vlasti. Kako kaže u intervju za švajcarski RTS, sada je samo u organizaciji pošto je ostario i dosadilo mu je da ubija ljude.9 Mi smo posetili njegovu facebook stranicu i profil, gde smo našli slike sa ratišta,isečke iz njegove autobiografske knjige „Ainsi va l’homme“ u kojoj najotvorenije govori o ratnim zločinima počinjenim nad Srbima. U jednom poglavlju pod nazivom „Nema zatvorenika“ opisuje jednu borbu u Bosni gde, kako naziv sam kaže, nisu zarobili nikoga, no bi svakoga na koga bi naišli likvidirali po kratkom postupku. Paljenje srpskih sela i pravoslavnih crkava mu takođe nije strano.


Grb Čikago bataljona: Archive Reflex

Među njegovim slikama može se naći i on u svojim mladalačkim danima zajedno sa Žan-Mari Le Penom,12 koji je, kako Beson objašnjava, nakon smtri njegovog oca postao njegov drugi otac. Inače, opet po njegovim rečima, njegov otac je bio jedan od osnivača Nacionalnog Fronta, kao i član terorističke grupe Organisation armée secrète (OAS) koja je operisala po Alžiru sa namerom da vrati Alžir pod Francusku dominaciju, te odatle njegova bliskost sa Le Penom. Zanimljivo je konstatovati da bez obzira na kampanju Marin Le Pen, u kojoj ona pokušava da se predstavi kao umerenija od svog oca, pa se ulaguje i Rusiji, Gaston koji se bori na strani ukrajinskih neonacista ipak zdušno podržava svoju kumu u njenim predsedničkim kampanjama.13

Tu je takođe i Mišel Roš Fasi, koji je radio kao šef službe bezbednosti francuskog Nacionalnog fronta, o kome smo ranije pisali.14

Sledeća vrlo zanimljiva ličnost Nacionalnog Fronta koja je učestvovala u borbama na ratištu na hrvatskoj strani jeste Andre-Iv Bek. On je 1991 godine oformio Nouvelle Résistance (Novi Otpor) i među prvima se pridružio Internacionalnoj brigadi na ratištu. Nouvelle Résistance je održavala svoje prisustvo na hrvatskom ratištu od 1991 do kraja rata.15 Bek je po povratku sa ratišta postao direktor komunikacije Žaka Bompara, koji je kao što rekosmo predhodno jedan od osnivača Nacionalnog Fronta, umešanog u „humanitarni“ konvoj sa oružjem. Žak Bompar je bio predsednik opštine Oranž od 1995 do 2013, i sve to vreme ga je Andre-Iv Bek verno služio. U tom periodu je bio i član centralnog komiteta Nacionalnog Fronta, to jest od 1997 do 1999. Od 2014 do avgusta 2016 je bio direktor kabineta predsednika opštine Bezije, Robera Menara, koga je Nacionalni Front podržao prilikom izborne kampanje. Zasad se ne zna gde i sa kim će Bek nastaviti svoje političko putešestvije, ali šuška se već da će se možda pridružiti Marin Le Pen u ovogodišnjoj predsednickoj kampanji.

U toj Internacionalnoj brigadi beše i jedan švajcarski novinar, Kristijan Vurtenberg, koji se infiltrirao u grupu nebi li ih izbliza pratio. Istraživao je veze te grupe sa raznim evropskim desničarskim strankama, a pogotovu francuskim Nacionalnim Frontom. Pokušavao je da otkrije načine finansiranja te grupe, istraživao je šverc droge i oružja preko balkanskih zemalja. On je razotkriven i mučki ubijen od strane španca Eduarda Floresa, koji će kasnije učestvovati u etničkom čišćenju muslimana u Mostaru, pa će se boriti u Angoli na strani fašističke grupe UNITA protiv marksističko-lenjinističkog MPLA, da bi se zatim pojavio u jednom terorističkom napadu na Kosovu, u Korenici, gde je u OVK uniformi ubio 5 policajaca sa namerom da izazove eskalaciju sukoba. Danas svet može mirno da spava što se njega tiče, jer je Eduardo Flores kao šef separatista iz Santa Kruz koji su se borili protiv predsednika Eva Moralesa, ubijen od strane bolivijske policije u aprilu 2009.

Priznaćete da je neviđeni paradoks činjenica da mnogi sprski desničari danas podržavaju Nacionalni Front i njihovu predsednicu Marin Le Pen. S druge strane pak pljuju tako u lice ljudima koji su govorili protiv rata u Jugoslaviji i zastupali srpsku stranu, jer su svi do jednoga marksističke orijentacije: i Majkl Parenti18 i Heder Kotin zajedno sa njenim mužem Šonom Gervasijem koji je preminuo u Beogradu, i Mišel Kolon, i mnogi drugi. Tu su takođe i ugnjetavane manjine na zapadu kao na primer sam Mumija Abu Džamal koji je još u to vreme govorio protiv rata u Jugoslaviji19, pa afro-američki list The Burning Spear koji je u svom izdanju iz aprila 2003 posvetio čitav jedan članak ratu u Jugoslaviji, gde kažu: „Po viđenju Socijalističke partije afričkog naroda (African People’s Socialist Party), srpski nacionalisti koji su želeli slobodnu Srbiju i mir na Balkanu, morali su se ujediniti sa ostatkom sveta koji nije beo i da se bore protiv bele nadmoći vođene od strane Sjedinjenih američkih država i Evrope.

I eto danas vidimo pojedine srpske nacionaliste kako pak zajedno sa evropskim desničarskim partijama koje su učestvovale u ratnim zločinima protiv Srba žele braniti nekakvu „belu hrišćansku“ Evropu. Neka hvala, ne u naše ime!

[Nexon]

Истина да је било француских доборовољаца блиских НФ(не само њих) са страни ујака почетком рата(не бих тако ставио наслов јер данашњи НФ са Марин није исто што и тадашњи под Жан-Мари). И не само Француза, већ Британаца, Холанђана, шваба...Знам да је СВК наватала неке ретардиране Холандезе код неке усташке акције и где су они онако усрани све пропевали.
Касније се то као променило јер смо ратовали против муслимана али не треба то заборавити. Питање је што су поједине странке сарађивали деведесетих са таквима и добијали аутомобиле од истих.

Нас су на западу почетком деведесетих доживљавали као бастионе комунизма због Милошевића и групе које су се бориле против комуниста су подржавале карантанију и ујаке на почетку рата.

[Nexon]

Црвено-САА(Асад) и њени савезници
Зелено-гомила различитих исламистичких група везаних за разне државе попут Турске, Саудијске Арабије, САД, Израела...
Жуто-Курди
Сиво-ид

[Ultra Sarma]

Stvarno neverovatan napredak. Malo je losa ova mapa, na jugu kod Tanfa ispada vece teritorija nego Dara, a u Tanfu nema ni 300 ljudi, u Dari na hiljade... vidi se kod Daare i malo sivo to je ID koja tu opstaje zahvaljujuci saradnji sa Izraelom, neverovatno ali istinito. Ovaj sivi dzep u pustinje tu se pretpostavlja da ima oko 200 terora sad mozda malo vise i to moze da se resi ocas posla. Kod Kamislija je prikazana dosta manja teritorija koju kontrolise SAA, to nisam bas ispratio da je nesto izgubljeno. Zuto nisu samo kurdi nego SDF u kojem je sve vise Arapa pogotovo od kad su usli u DeZ sa druge strane reke gde su borci ID i nekada FSA pristupili zutima. Pod Asadom bratom su svi najveci i najbitniji gradovi sada prvi put u potpunoj kontroli, Damask, Alep, Hama i Homs, DeZ itd.. ostao je Idlib koji je popuno nebitan strateski i Raka koje je manji grad i nebitan u odnosu na ove gore... teritorija na severu hame do zapadnog Alepa treba da je sledeci cilj vojske. Ostaje posle Dara koja ce se resavati vise pregovorima, tamo ima zelenih ko u Idlibu ali su dosta umereniji i kooperativniji i tamo sukobi manje vise godinama miruju... kad se to zavrsi, a bice brzo, moze da se krene na istok ka naftnim poljima koje drze zuti u DeZu sa druge strane reke..

[lost&found]

Asad kontrolise najbitnije gradove i aerodrome, ali zuti kontrolisu najveca naftna polja. Ameri ih podrzavaju, imaju svoje baze tu, tako da tesko da ce iko smeti da dira Zute. Tu su moguci eventualno neki pregovori.

[1914]

Asad kontrolise najbitnije gradove i aerodrome, ali zuti kontrolisu najveca naftna polja. Ameri ih podrzavaju, imaju svoje baze tu, tako da tesko da ce iko smeti da dira Zute. Tu su moguci eventualno neki pregovori.

Bas sam to hteo da napisem.Velik problem je to za naftna polja.

[Ultra Sarma]

Ma koji problem. Davno sam govorio da ce zuti morati da vrate vecinu od teritorija koje nepravedno drze. Afrin, Seik Meskud vise ne kontrolisu, Manbidz, Tabku i istocni DeZ(glavna naftna polja), kao i grad Raku sem par cetvrti na severu... tacnije okvirno na teritorije iz 2014. god. Ko ne veruje neka pogleda kako je to bilo u Iraku u Kirkuku.. prica je potpuno ista... isto su Ameri glavi saveznici, a pustili su ih niz vodu ko sve svoje saveznike, tako je i u Afrinu bilo. Plus su iracki kurdi legitimno izabrani i za razliku od sirijskih, oni su i sa Turcima saveznici pa im sve to nije pomoglo, vec je iranska struja usla u grad i drzi ta bitna naftna polja oko Kirkuka.

[lost&found]

Ameri su dobri i sa Kurdima i sa Irackom vladom, tako da kontam da su bili u fazonu da se ne mesaju u taj sukob. Kao sto se i Rusi npr ne mesaju u sukob Izraela i Irana, dobri su sa obe drzave. Koliko ja znam, Ameri nisu podrzavali (bar oficijalno) YPG/PKK koji su u Afrinu, vec samo SDF. A opet, sa Turcima su u NATO, i Turci su ozbiljna vojna sila, tako da ih bas boli uvo da zbog YPG/PKK prave unutar-NATO konflikte koje Rusi zeljno iscekuju, da bi se priblizili jos vise Turcima. I dalje je najvise nafte istocno od Eufrata, gde su zuti, i cisto sumnjam da ce se Ameri tako lako odreci "besplatne" nafte, koju im ovi sigurno daju, zauzvrat dobijaju naoruzanje. Isto tako je ta nafta dolazila verovatno do Amera i dok je ISIS drzao ta polja, sad su se samo smenili pijuni. Otud je i jasno zasto su se Kurdi brze bolje spustili juzno da napadaju ISIS, jer su Ameri skapirali da je djavo odneo salu, i da Asad pobedjuje, stoga bolje da se pusti ISIS niz vodu, Kurdi ih udare snazno, i dodju prvi do naftnih polja, sto se i desilo.

Evo fin intervju SyrianPartisanGirl (Sirijka koja izvestava o ratu), kod riperovog omiljenog lika Paul Joseph Watson-a :

https://www.youtube.com/watch?v=9Xvmr3GOOik&t=609s

Inace je devojka tolko lepa, da bi komotno mogla da me ubedi i da je ISIS ipak ok.